12/08/2025
Ah, te lubenice!!!
"Nismo mi prodavači, mi smo proizvođači!!!"
Svjedočili ste zadnja 3 dana problematici oko lubenica u Podravini.
Dotični OPG je proizveo 60 t lubenica i 40 t dinja, no, ne mogu ih prodati pa su ih odlučili podijeliti.
Napisali su objavu koja se sumanuto počela dijeliti. U prvom danu bilo je jasno da će uskoro vidjeti cijela Hrvatska i da će ubrzo na televiziju.
Do ovog trenutka imaju preko 2000 dijeljenja objave. Zamislite kakva jebena reklama!?!
Pročitao sam u objavi da su imali dogovoren otkup koji je u zadnjem trenutku otpao.
Što znači "dogovoren"? Ugovoren?
Da li je postojao ugovor?
Ako je, po tome ugovoru se može djelovati.
Nije bilo detalja pa tu priča staje.
Ispočetka je bila kuknjava "A, eto, da, nažalost, tako je...", znate kako to već ide.
No, komentara je ubrzo bilo previše i nije se moglo odgovarati svima.
Znate, to je dio marketinga.
U tim komentarima je bilo toliko izražavanja želje kupnje tih lubenica i dinja, uz napomenu, dajte, dovezite... "Kad ćete ići u Viroviticu, javite".
"I ja bih kupila, ali mi smo u Bjelovaru..."
Lik napiše da bi otkupio 10 t za daljnju prodaju... Nisam vidio odgovor.
Uglavnom, ljudi su htjeli kupiti, a ne uzeti besplatno, da dobiju. I nisu pitali za cijenu.
Koliko je tu stvarne potrebe za kupnjom, a koliko iz solidarnosti, manje je bitno.
Bitno je da se desio potreban momentum!
Čak su ljudi počeli govoriti da nek oglase po grupama, unajme kombi i dovezu, kad budu u kojem gradu, objave i oni će doći kupiti.
Ništa!
Jasno je da su taj i slični OPG-ovi uglavnom radili na način da većinu proizvoda prodaju na veliko nekom otkupljivaču, usput prodavajući na dnevnoj bazi ispred kuće.
No, vremena se mijenjaju!
Uvoz ubija ne samo njih nego sve.
Moraš se prilagoditi i mijenjati, inače si izgorio.
I tako nakon 3 dana ja ne vidim nigdje nikakvu objavu o dostavi.
Čak je i sama administratorica u najvećoj grupi VZP podijelila objavu... I ništa.
I evo danas reportaža u Dnevniku na Nova TV.
Još jedna besplatna reklama.
Slušam...i ne vjerujem.
Eto, oni su proizveli, dogodilo se kaj se dogodilo...i sad da ne pomalčira i ne stvara troškove, oni će pokloniti.
Hladnjače su nudile 0,17 €/kg za lubenicu i 0,40 €/kg za dinju. Nisu pristali.
Tražili su veću cijenu da bar pokriju troškove, ali na ovu mizernu cijenu nisu pristali. Radije će sve pokloniti, a ono što ne poklone, pomalčirati.
Treba nekad biti svoj i ne pristati na ponuđenu cijenu, ali, imaš 100 t, hebote!!!
To je 10 vagona.
To je 16.200 € po ovim otkupnim cijenama.
Kaže vlasnik, ode jedan dobar traktor.
A kaj sad!?!😜
I stalno osmijeh na licu. Nema tuge, nema razočaranja. Hrvatski seljak je naučio na to...
Ono što me zgrozilo je slijedeća njegova izjava:
"A kaj sad...šta je tu je... Nagodinu budemo opet posijali pa bumo vid'li..."
WTF?!?
Sad imaš gubitak. Promašaj. I ti ćeš nagodinu opet sve isto ponoviti pa budeš vidio?!?
Ok... Možda budu potpisali bolji ugovor i osigurali se?
Budeš povećao proizvodnju?!?
Druga stvar koja me ovdje zgrozila je hebena pasivnost i neinventivnost.
Nacija ti podijeli objavu preko 2000x tako da za tebe zna i baba u Muću...
Odmah sutra si trebao unajmiti 2 kombija na tjedan dana i udri...
Jedan pravac prema moru, Istra, Dalmacija, drugi Zagreb, treći Središnja Hrvatska, Moslavina, četvrti Podravska magistrala...itd.
Platiš i par ljudi. Instaliraš koji štand u okolici.
Poduzmeš nešto, jbt!!!
DOSTAVA!
DOSTAVA!!!
Kaže on, "MI NISMO PRODAVAČI, MI SMO PROIZVOĐAČI!"
Ma jel?!? A susjed će ti to prodati?!?
On je obavio 20 poziva i ništa. Slegnuo ramenima i kaj sad?!?
Bu nagodinu opet probal.
Ljudi na moru n**e smještaj za prodaju...
Je, kaj bi' ja sad trebal'?!?
Ja sam proizvođač, a ne prodavač.
Stari moj, ti si sve!!!
Kao i ja...
Bez marketinga i direktne prodaje takvog proizvoda (ili bilo kojeg), nema opstanka.
Šta su trebali napraviti nakon ovakve medijske vidljivosti?
Ništa. I dalje poklanjati...
Krenuti s dostavama?
Nešto treće?