15/07/2025
Nekada je bilo dovoljno reći Festival, znalo se na što se misli...
𝐅𝐄𝐒𝐓𝐈𝐕𝐀𝐋 𝐉𝐔𝐆𝐎𝐒𝐋𝐀𝐕𝐄𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐅𝐈𝐋𝐌𝐀 𝐔 𝐀𝐑𝐄𝐍𝐈
𝐏𝐫𝐞𝐬𝐤𝐚𝐤𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐨𝐠𝐫𝐚𝐝𝐞 - 𝐬𝐩𝐨𝐫𝐭 𝐦𝐥𝐚𝐝𝐢𝐡 𝐏𝐮𝐥𝐞ž𝐚𝐧𝐚
Svaka čast Novoj godini, Prvom maju, Danu mladosti ili Danu oslobođenja grada, ali otvorenje filmskog festivala desetljećima je bio zapravo najveći pulski praznik i najvažniji događaj u gradu! Festival jugoslavenskog igranog filma (FJIF), čije je ime nosio i trg iza Arene (Trg FJF), od P**e je tijekom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih stvorio ljetno središte filmske industrije, kulture i zabave. U Pulu je ljeti dolazio glamur - glumci i državnici željeli su vidjeti i biti viđeni. Festival je, uostalom, usmjerio vojnu i industrijsku Pulu prema turizmu.
A kad bi festival počeo dvije su stvari bile nezaobilazne:
- vatromet, koji se gledao iz svih krajeva grada, a ove ga godine vidjeti nećete
- preskakanje željezne ograde Arene, omiljena lokalna zanimacija i sport.
Većina mladih P**ežana karte za Arenu nikada nije kupila, a filmove su svejedno gledali. Čak i oni manje spretni odvažili bi se na skok za "besplatnu" projekciju, samo da ih društvo ne bi odbacilo.
Naš glumac Igor Galo ispričao mi je da je 1968. na projekciju svog prvog filma "Imam dvije mame i dva tate" Kreše Golika u Arenu, usred svoje P**e, ušetao ponosno preko crvenog tepiha. A samo godinu dana ranije, u Arenu je ulazio preskačući ogradu, kako i priliči pulskim mangupima!
Tko bi preskočio ogradu, mjesto je nalazio "na travi", zelenoj površini iznad gledališta. Dok su kamere i fotoaparati snimale filmske zvijezde, na drugoj strani Arene odvijala se prava drama i avantura mladih P**ežana. Često se smatra da su organi reda preskakanje ograde prešutno i tolerirali, što uopće nije točno. Osim milicije i redara, red su na ogradi navodno čuvali i vojni policajci, pazeći da se vojnici i mornari ne upuštaju u nešto nedolično.
"Jednom me na ogradi milicajac tako jako opalio pendrekom da sam ga dobro zapamtio. Iskoristio sam poslije gužvu i vratio mu žestoko ga tresnuvši nogom. Nije ni vidio tko ga je udario pa se izvlačio iz gužve šepajući", ispričao mi je jedan P**ežan koji je tih 1960-ih bio tek tinejdžer. Sve su mangupi radili da bi ušli besplatno na projekcije, a onda film ne bi ni gledali, nego bi zbijali šale s društvom ili zavodili djevojke. Najodvažniji mladi P**ežani filmove su gledali čak i s vrha Arene, o čemu smo već pisali
Na otvorenje festivala često je dolazio i Tito. A ta je prva grandiozna večer bila poseban test za osiguranje.
"Na otvorenju 1964. ili 1965. bili smo na travnjaku kao i uvijek i netko je u masi počeo zviždati. Brzo su nas milicajci okružili, izvukli nas dosta izvan Arene, utrpali u maricu i vozili nas ko krumpire sve naokolo po gradu do stanice u Cesarčevoj (kod Gimnazije). Tamo su svakog od nas pitali jesmo li zviždali. Ako si rekao da, dobio si šamar i pustili bi te kući. Ako si rekao ne, dobivao si šamare dok nisi priznao. Ja sam odmah priznao, a ni ne znam tko je ni zašto zviždao. Sigurno nije bilo ništa politički, nego su možda bili nezadovoljni da nakon otvorenja ne ide odmah film nego filmske vijesti ili tako nešto", ispričao mi je P**ežan po imenu Ferruccio.
Glas Istre je 1968. izvijestio da su Festival jugoslavenskog filma i Arheološki muzej Istre zajedno uložili u novu željeznu ogradu, napravljenu od kopalja visokih dva metra. Koplja su postavljena jedna do drugog u dužini od 270 metara, a što bi moglo iznositi oko 2/3 opsega Arene. Do tada je ograda, barem s gornje strane rimskog amfiteatra, bila ravna i bez opasnih šiljaka, što se vidi i na fotografiji u novinama.
"To će, zacijelo, učiniti da splasnu ambicije mnogih koji su navikli da vještim skokom 'upadaju' u Arenu, ali je to ujedno indeks našeg mentaliteta, kojem su potrebni željezni šiljci da bi se povukao u okvire reda", pisale su lokalne novine.
Ma kako su samo naivni ti novinari. Jer preskakanje ograde, s većim ili manjim intenzitetom, ostala je omiljena pulska zabava tijekom ljeta sve do kraja FJIF-a. U ljeto 1991. godine festival je naprasno otkazan na dan otvaranja, da bi se sljedeće godine nastavio kao revija isključivo hrvatske kinematografije. (𝘡. 𝘚.)
*Fotografija iz monografije "P**a", Agencija za fotodokumentaciju - Zagreb, 1964. g.
