21/09/2025
Sretna vam 105. obljetnica povijesne ŽBERLE!!!
𝐙𝐀Š𝐓𝐎 𝐉𝐄 𝐃𝐔𝐂𝐄 𝐈𝐙𝐁𝐉𝐄𝐆𝐀𝐕𝐀𝐎 𝐏𝐔𝐋𝐔?
𝐌𝐮𝐬𝐬𝐨𝐥𝐢𝐧𝐢 𝐢 𝐧𝐚𝐣𝐩𝐨𝐳𝐧𝐚𝐭𝐢𝐣𝐢 𝐩𝐮𝐥𝐬𝐤𝐢 š𝐚𝐦𝐚𝐫
Jedna od najpoznatijih gradskih urbanih legendi je da je netko u Puli Benitu Mussoliniju, osnivaču fašističke stranke i kasnijem Duceu, pred kazalištem opalio šamar!
Neki govore da je šamara bilo čak i dva! Još je intrigantnija priča da mu je žberlu dala žena!
A ima i onih koji sve odbacuju kao mit.
Činjenica je da je Mussolini došao u Pulu 21. rujna 1920. da bi na konferenciji u kazalištu Politeama Ciscutti pozdravio osnivanje pulskog Fascia i propagirao svoj fašistički program. On tada još nije premijer, bilo je to prije Marša na Rim, ali je ipak okružen brojnim pristalicama i crnokošuljašima, od kojih su većina pristigli iz drugih krajeva Italije. U gradu radnika, jakog socijalističkog svjetonazora, morao se prije 102 godine suočiti s neprijateljskim raspoloženjem.
Nakon vatrenog govora u kazalištu o inferiornoj i barbarskoj slavenskoj rasi te pohvalama fašističkom nasilju, Mussolini je i na ulici očekivao ovacije. Ali, pulska štorija kaže da su ga dočekali zvižduci i negodovanje. Pa i mitski šamar.
Je li tog šamara zaista bilo?
Ovom se temom bavio pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević, koji mi je ispričao da su se uoči dolaska Mussolinija pulske socijalističke organizacije dobro pripremile za prosvjede, te da je nakon konferencije zaredao val nasilja među karabinjerima, fašistima i socijalistima. U Puli su se brojali i mrtvi, uslijedili su brojni sudski procesi i progoni. Dakle, i povijest se slaže da Mussolinijev posjet nikako nije prošao mirno.
Ispričao mi je Radošević i da je priču o šamaru vjerojatno među prvima objavio novinar Armando Černjul, koji je 1970-ih u više navrata govorio sa svjedokinjom Palmirom Albanese, tajnicom Društva progresivnih žena "Rosa Luxemburg" 1920. u Puli.
Prema njenim riječima, Mussolini je nakon govora izašao pred kazalište i bučnom i ljutom mnoštvu obratio se sa "Cittadini di Pola…" te mahnuo rukom da zaustavi negodovanja. Više od toga nije stigao reći jer mu je u tom trenutku prišao jedan radnik, prilijepio mu dvije snažne pljuske i nestao u gužvi.
Radošević podsjeća i da Černjul u svojoj knjizi "Brionsko-pulski spomenar" navodi da je pulski fotograf Géza (Giacomo) Szentivány zapisao da se nalazio u tom trenutku pred pulskim kazalištem te da je žalio što nije imao fotoaparat sa sobom. Bio bi to povijesni snimak.
S druge strane, desetljećima nakon fašizma, Antonia Mattioli Bilucaglia, supruga pulskog fašističkog vođe Luigija Bilucaglie, tvrdila je da je bila tad u kazalištu i da se nikakav incident nije dogodio. Dvije različite verzije s dvije potpuno različite političke strane.
Ipak, Radošević je iščeprkao stvar! Prije koju godinu istražujući po arhivima naišao je na izvještaj generalnog komesara Julijske krajine Antonija Mosconija predsjedništvu talijanske vlade i drugim instancama, a koje je sastavio pulski civilni komesar Giovanni Oriolo i u kojem, između ostalog piše: "Jedan vulgaran napad protiv osobe Benita Mussolinija, koji je uslijedio nakon konferencije koja se ovdje održala 21. rujna, bio je povodom za razmjenu prijetnji. Izbjegli su se neposredni sukobi....".
Dakle, incidenta usmjerenog protiv Mussolinija je svakako bilo.
A mi, P**ežani, ćemo s pravom vjerovati da se radilo upravo o vrućoj žberli poli uha!
Čak i dvije!
Zašto se ipak u gradu uz šamar često vezuje žena? Vjerojatno zato što su mnogi Černjulovu sugovornicu Palmiru Albanesi poistovjetili s akterom tog događaja, odnosno šamaranja. Moguće je i to da su se u jednu priču isplele dvije pulske štorije o neugodnostima koje je Mussolini doživio u našem gradu. Prva je o šamaru, a druga je na račun Mussolinijevog crnog fašističkog fesa. Prema toj urbanoj legendi, jedna je P**ežanka uz porugu dobacila Mussoliniju da kakva mu je to "lijepa" kapa, na što joj je fašistički vođa slavodobitno odgovorio da je to kapa od "pelle di mona" (pičkine kože). Neustrašiva P**ežanka uzvratila je riječima:
- Ben, dobro ti stoji na "testa di c***o" (kurčeva glava).
Je li i ta priča istinita?! Nona Maria, koja nam je ispričala, u to uopće nije sumnjala!
A činjenica jest da Mussolini nikad više u Pulu nije dolazio, iako je nekoliko p**a posjećivao Istru. I tko onda može poreći da se Duce u Puli s pravom osjećao i nesigurno i poniženo. (𝘡. 𝘚.)
