Pulske štorije

Pulske štorije Demistificiranje mitova i mistificiranje povijesti

Sretna vam 105. obljetnica povijesne ŽBERLE!!!
21/09/2025

Sretna vam 105. obljetnica povijesne ŽBERLE!!!

𝐙𝐀Š𝐓𝐎 𝐉𝐄 𝐃𝐔𝐂𝐄 𝐈𝐙𝐁𝐉𝐄𝐆𝐀𝐕𝐀𝐎 𝐏𝐔𝐋𝐔?
𝐌𝐮𝐬𝐬𝐨𝐥𝐢𝐧𝐢 𝐢 𝐧𝐚𝐣𝐩𝐨𝐳𝐧𝐚𝐭𝐢𝐣𝐢 𝐩𝐮𝐥𝐬𝐤𝐢 š𝐚𝐦𝐚𝐫
Jedna od najpoznatijih gradskih urbanih legendi je da je netko u Puli Benitu Mussoliniju, osnivaču fašističke stranke i kasnijem Duceu, pred kazalištem opalio šamar!
Neki govore da je šamara bilo čak i dva! Još je intrigantnija priča da mu je žberlu dala žena!
A ima i onih koji sve odbacuju kao mit.

Činjenica je da je Mussolini došao u Pulu 21. rujna 1920. da bi na konferenciji u kazalištu Politeama Ciscutti pozdravio osnivanje pulskog Fascia i propagirao svoj fašistički program. On tada još nije premijer, bilo je to prije Marša na Rim, ali je ipak okružen brojnim pristalicama i crnokošuljašima, od kojih su većina pristigli iz drugih krajeva Italije. U gradu radnika, jakog socijalističkog svjetonazora, morao se prije 102 godine suočiti s neprijateljskim raspoloženjem.

Nakon vatrenog govora u kazalištu o inferiornoj i barbarskoj slavenskoj rasi te pohvalama fašističkom nasilju, Mussolini je i na ulici očekivao ovacije. Ali, pulska štorija kaže da su ga dočekali zvižduci i negodovanje. Pa i mitski šamar.
Je li tog šamara zaista bilo?

Ovom se temom bavio pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević, koji mi je ispričao da su se uoči dolaska Mussolinija pulske socijalističke organizacije dobro pripremile za prosvjede, te da je nakon konferencije zaredao val nasilja među karabinjerima, fašistima i socijalistima. U Puli su se brojali i mrtvi, uslijedili su brojni sudski procesi i progoni. Dakle, i povijest se slaže da Mussolinijev posjet nikako nije prošao mirno.

Ispričao mi je Radošević i da je priču o šamaru vjerojatno među prvima objavio novinar Armando Černjul, koji je 1970-ih u više navrata govorio sa svjedokinjom Palmirom Albanese, tajnicom Društva progresivnih žena "Rosa Luxemburg" 1920. u Puli.
Prema njenim riječima, Mussolini je nakon govora izašao pred kazalište i bučnom i ljutom mnoštvu obratio se sa "Cittadini di Pola…" te mahnuo rukom da zaustavi negodovanja. Više od toga nije stigao reći jer mu je u tom trenutku prišao jedan radnik, prilijepio mu dvije snažne pljuske i nestao u gužvi.
Radošević podsjeća i da Černjul u svojoj knjizi "Brionsko-pulski spomenar" navodi da je pulski fotograf Géza (Giacomo) Szentivány zapisao da se nalazio u tom trenutku pred pulskim kazalištem te da je žalio što nije imao fotoaparat sa sobom. Bio bi to povijesni snimak.
S druge strane, desetljećima nakon fašizma, Antonia Mattioli Bilucaglia, supruga pulskog fašističkog vođe Luigija Bilucaglie, tvrdila je da je bila tad u kazalištu i da se nikakav incident nije dogodio. Dvije različite verzije s dvije potpuno različite političke strane.

Ipak, Radošević je iščeprkao stvar! Prije koju godinu istražujući po arhivima naišao je na izvještaj generalnog komesara Julijske krajine Antonija Mosconija predsjedništvu talijanske vlade i drugim instancama, a koje je sastavio pulski civilni komesar Giovanni Oriolo i u kojem, između ostalog piše: "Jedan vulgaran napad protiv osobe Benita Mussolinija, koji je uslijedio nakon konferencije koja se ovdje održala 21. rujna, bio je povodom za razmjenu prijetnji. Izbjegli su se neposredni sukobi....".
Dakle, incidenta usmjerenog protiv Mussolinija je svakako bilo.
A mi, P**ežani, ćemo s pravom vjerovati da se radilo upravo o vrućoj žberli poli uha!
Čak i dvije!

Zašto se ipak u gradu uz šamar često vezuje žena? Vjerojatno zato što su mnogi Černjulovu sugovornicu Palmiru Albanesi poistovjetili s akterom tog događaja, odnosno šamaranja. Moguće je i to da su se u jednu priču isplele dvije pulske štorije o neugodnostima koje je Mussolini doživio u našem gradu. Prva je o šamaru, a druga je na račun Mussolinijevog crnog fašističkog fesa. Prema toj urbanoj legendi, jedna je P**ežanka uz porugu dobacila Mussoliniju da kakva mu je to "lijepa" kapa, na što joj je fašistički vođa slavodobitno odgovorio da je to kapa od "pelle di mona" (pičkine kože). Neustrašiva P**ežanka uzvratila je riječima:
- Ben, dobro ti stoji na "testa di c***o" (kurčeva glava).

Je li i ta priča istinita?! Nona Maria, koja nam je ispričala, u to uopće nije sumnjala!
A činjenica jest da Mussolini nikad više u Pulu nije dolazio, iako je nekoliko p**a posjećivao Istru. I tko onda može poreći da se Duce u Puli s pravom osjećao i nesigurno i poniženo. (𝘡. 𝘚.)

21.8.1913.
21/08/2025

21.8.1913.

21/07/2025

𝐅𝐄𝐒𝐓𝐈𝐕𝐀𝐋 𝐉𝐔𝐆𝐎𝐒𝐋𝐀𝐕𝐄𝐍𝐒𝐊𝐎𝐆 𝐅𝐈𝐋𝐌𝐀 𝐈𝐈
𝐔𝐥𝐣𝐚𝐧𝐢𝐤𝐨𝐯𝐚 𝐭𝐫𝐞ć𝐚 𝐬𝐦𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐣𝐚č𝐚 𝐢 𝐨𝐝 𝐟𝐞𝐬𝐭𝐢𝐯𝐚𝐥𝐚?
Ne znam je li istina ili je to još jedna dobra pulska legenda, ali navodno su prije dosta godina uljanikovci zaprijetili održavanju Festivala jugoslavenskog igranog filma.

Priča kaže da je sve počelo kad je uprava Brodogradilišta Uljanik naložila rad u tri smjene zbog kašnjenja isporuke broda za nekog važnog inozemnog naručitelja. Tako su usred ljeti radnici, koji su očekivali da će na kolektivni godišnji odmor, morali u brodogradilište ulaziti nakon 15 i nakon 23 sata, da bi odradili drugu i treću smjenu. A mnogi od njih bili su i mladi i željni večernjeg provoda... I da šta stvarno će sad propasti njihovo ljeto zbog nečijih krivih poslovnih odluka?!

Bilo je to vrijeme filmskog festivala u Areni. Gledatelji su ispunili rimski amfiteatar u iščekivanju projekcija, ali u isto vrijeme kad se zavrtjela filmska traka na velikom platnu krenula je i nesnosna buka iz Uljanika. Kažu neki da su radnici kao po dogovoru uzeli što god su imali pored sebe i počeli žestoko tuči po brodskom limu i bučiti. Projekcija filma u Areni od buke s Otoka nije se mogla pratiti.

Sutradan je na radost radnika i filmske publike ukinuta i druga i treća smjena! Tako su mi barem ispričali uljanikovi penzioneri. (Z. S.)

Tko zna tko ju je držao u rukama 1956. i kome je predana po završetku festivala?Primijetit ćete da Festival još uvijek n...
12/07/2025

Tko zna tko ju je držao u rukama 1956. i kome je predana po završetku festivala?
Primijetit ćete da Festival još uvijek ne nosi naziv Jugoslavenski.
Politička previranja oko pripadnosti P**e - Jugoslaviji ili Italiji - i 9 godina nakon Pariškog mirovnog ugovora još su aktualna. Kažu znalci da se oprezno baratalo nazivom Jugoslavenski baš iz tog razloga.
A bo... A ma...

Je li krivo to što vatrometa nema, ne znam. Ali otvorenje Festivala većini P**ežana više ništa ne predstavlja...
11/07/2025

Je li krivo to što vatrometa nema, ne znam. Ali otvorenje Festivala većini P**ežana više ništa ne predstavlja...

𝐕𝐀𝐓𝐑𝐎𝐌𝐄𝐓 𝐒 𝐕𝐄𝐋𝐈𝐊𝐈𝐌 "𝐕"- 𝐔𝐊𝐈𝐍𝐔𝐓𝐀 𝐏𝐔𝐋𝐒𝐊𝐀 𝐓𝐑𝐀𝐃𝐈𝐂𝐈𝐉𝐀
𝐉𝐞𝐬𝐮 𝐥𝐢 𝐩𝐭𝐢𝐜𝐞 𝐮 𝐉𝐮𝐠𝐢 𝐛𝐢𝐥𝐞 𝐦𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐨𝐬𝐣𝐞𝐭𝐥𝐣𝐢𝐯𝐞 𝐧𝐞𝐠𝐨 𝐝𝐚𝐧𝐚𝐬?
Šta pamtim od ljeta ranih 1980-ih? Pamtim kako se navečer na vrhu nebodera na Vidikovcu okupljaju susjede s kušinima pod miškom, u ruci nose kavu ili tanjur s kolačima, za flajdu im se drže djeca. I svi pokušavaju naći što bolji položaj za spektakl. Mangupi bi zauzeli najbolje pozicije, neki bi sjeli na samu ogradu da bi im noge visjele s 13. kata. Hihotali bi se, gurkali, ali jednim okom budno gledali prema Areni i svijetlima najljepšeg grada. Vrebali su tko će prvi vidjeti bljesak iznad Rive.
Svi smo kao puške napeti iščekivali – vatrometno otvaranje Festivala jugoslavenskog filma!

A kad bi konačno grunuo, oni iz centra grada otvorenih su usta dizali pogled visoko. Mi s periferija gledali smo ga izdaleka, uživali u raskoši boja i buke i vriskali od veselja. Nije bilo očiju u Puli i okolici koje ne bi bile usmjerene prema Areni.
Tada je Vatromet bio jedan jedini. Izgovarao se s velikim V!
A ne kao danas kad vatromet ispucavaju svako malo iz nekog kampa, seoske fešte ili svadbe. Bez kontrole i koncepta ispucavaju ga odsvuda, samo ne iz Arene.

Da nas je tada netko pitao da nabrojimo tri simbola P**e kao iz t**a bi rekli: Uljanik, Parlov i Arena. A kad već spominjemo Arenu, onda bi dodali i četvrti simbol – Vatromet! Neki su mislili da se cijeli festival održava samo zbog Vatrometa!

I s takvim sjećanjima uključim se sinoć u raspravu o tome treba li Vatrometa biti ili je u redu da su ga ukinuli zbog navodne zaštite ptica i kućnih ljubimaca. Neki mlađi P**ežani puno emotivnije doživljavaju patnje životinja i oni ne bi da ptice padaju mrtve (što se navodno događalo prije pet, šest godina). I iskreno se čude koliko je nama, koji smo odrastali u vrijeme zlatnog doba festivala, Vatromet bio važan. A bio je! Mnogima i veći doživljaj od dolaska poznatih glumaca u Pulu.
Vatromet je za nas ukinuta pulska tradicija!

Ne znam jesam li ikad prije čuo da ptice padaju mrtve zbog Vatrometa. Ili se o tome u Jugoslaviji nije smjelo pričati?
Ne znam jesu li ptice i kućni ljubimci u Jugoslaviji bile obespravljene u odnosu na danas?
Možda su čvorci, golubovi, galebovi, vrane i svrake tada bili samo manje osjetljive na detonacije od današnjih im generacija.
Ali znam da smo sinoć mi stariji bili glasniji i raspravu demokratski zaključili riječima: "Da, mi smo za Vatromet! Za nas nema festivala bez Vatrometa!" (𝘡. 𝘚.)

*Fotografija iz knjige "P**a", Grafički zavod Hrvatske Zagreb - Spektar Zagreb, 1976. godine (skupno potpisani fotografi)

Address

Na Kantunu Arene Bb
P**a

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Pulske štorije posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share