Margiris - Univerzalna kreativnost

Margiris - Univerzalna kreativnost - Kreativne radionice
- Glazbena i kreativna edukacija
- Pisanje i osobni razvoj

💓 Evo napokon da predstavim naslovnicu svoje knjige. Knjige koja je moj plod. Knjige za koju se osjećam kao da ću roditi...
13/03/2024

💓 Evo napokon da predstavim naslovnicu svoje knjige. Knjige koja je moj plod. Knjige za koju se osjećam kao da ću roditi, jer to i jest smisao kreacije.
Ova knjiga jesu " Fragmenti Duše " mene i svakoga od nas. Svega što mi nosimo duboko unutar sebe.
Svih promišljanja i preispitivanja.
Ispreplitanja osjećaja kroz koje plovimo svaki dan u svome ritmu, ne bi li pronašli onu iskru što nas vuče naprijed.

Ona jest vapaj svakoga od nas, tuge, sreće, pada, i uspona u planine života. Ona je kanal kroz koji su riječi tekle proteklih nekoliko godina ne bi li napokon kroz motivaciju mnogih ljudi ugledala svijetlo dana.

Ljudi koji su mi pisali da prepisuju moje pjesme i da ih čini da se osjećaju bolje, da ih čini da duboko razmišljaju o svemu što mi jesmo i što ćemo tek postati i što smo oduvijek bili, kao što kaže jedna pjesma u istoj.

A ono što ću Vam dati kroz naše susrete jesu ti fragmenti na pozornicama na kojima ćemo se družiti ovog ljeta i dijeliti ih kroz poeziju, priču, razmišljanja, te ritam i glazbu kroz moju klavirsku i vokalnu interpretaciju pjesama.

"Fragmenti Duše" jesu skloništa na kojima ćemo se naći da si darujemo trenutak u vremenu i prostoru Kreacije...a najviši aspekt iste jest Ljubav koja teče i nikad ne staje.

Zahvaljujem se iz dubine svoje Duše Ratko Mavar na fotografiji koja ima baš to. Ogledalo, hrabar pogled naprijed nakon svih uspona i padova i fragmenata koje skupljamo ne bi li dobili cijelinu, a isto tako velika zahvala ide Morana Jugovic na predivnom dizajnu naslovnice koja mi je nagnala suze na oči kad sam je ugledala jer ne mogu vjerovati da se sve ovo događa nakon toliko vremena. 🙏💓

Zahvale svima koji su bili tu u ovim procesima i ovom rođenju će biti u knjizi, a predgovor i posveta će biti posebno izraženi da objasne suštinu.

Hvala Vam što ste bili tu da sve ovo ne budu samo puke riječi stavljene na papir već put koji će spajati kozmički i materijalni dio kroz naše susrete i druženja na posebnim mjestima. 💫

Veselim se svemu što dolazi.

Ubrzo slijede najave za nastupe. 🙂

Ova godina je jedno veliko ČUDO! 💓💓💓

Slušamo se sutra u 12:30 u kulturnim minutama na Radio Labin gdje ćete čuti više o RADIONICE OTVARANJA KREATIVNOSTI I I...
06/02/2024

Slušamo se sutra u 12:30 u kulturnim minutama na Radio Labin gdje ćete čuti više o RADIONICE OTVARANJA KREATIVNOSTI I IZRAŽAVANJA i svemu što se kuha za realizaciju u budućnosti, a krajem tjedna i na radio Puli. 🙂

Stay tuned! 🎹

🔹 KOLIKO VOLIŠ SVOJE RANE I OŽILJKE? 🔹Kad sam bila mala djevojčica u malom mjestu odakle je moj otac, utrkivali smo se n...
11/01/2023

🔹 KOLIKO VOLIŠ SVOJE RANE I OŽILJKE? 🔹

Kad sam bila mala djevojčica u malom mjestu odakle je moj otac, utrkivali smo se na rivi. U velikom trku, kao što to obično kod djece biva, pala sam i to upravo na veliki komad stakla koji mi je ušao ravno u desno koljeno. Tko proučava taj dio, zna da desna hrana predstavlja oca, i zna da je to bilo podsvjesno traženje njegove pažnje.

Long story short, koljeno je snažno počelo krvariti, a otac je radio nešto ispred kuće. Vrištala sam i plakala, a njegov prijatelj me nosio do kuće dok je krv tekla toliko jako i dok je klizila promočila sve čarape.

Otac mi je htio odmah izvaditi staklo, ali ja sam se tome opirala svim silama i bila u velikom strahu, pa me ostavio da odem spavati.

Usred noći sam se probudila i vidjela ga kako stoji s pincetom iznad mene počela sam paničariti, međutim, u njegovoj ruci je već bio veliki komad stakla.
Zamislite koje je to veselje bilo. Kakva radost.
Nisam ni znala, a već je bilo vani.
Što s time želim reći, ide u nastavku teksta... :)

***

Kad čovjek krene raditi na sebi, ali ne u smislu previranja koja samo osvjetljavaju put i iniciranje bezuvjetne ljubavi prema sebi već kroz praksu osvještavanja situacija u kojima je bio veliko nula i ništa i situacija gdje se nije znao pomaknuti s mrtve točke tek onda može reći da je istinski ušao u svoju dubinu.

Rane se ne rješavaju na način da upiremo prstom na njih i govorimo "ja trebam ljubav, ja trebam zagrljaj", već se rješavaju na ne baš ugodan način.

Uvijek volim spomenuti unutrašnje dijete koje je u svakome od nas mnogo propatilo.
Valja upamtiti da svatko nosi svoj križ i ako nam netko izvana izgleda kao da mu je život savršeno posložen, najčešće to nije tako.

Najteži trenutak je kad shvatimo koliko smo se p**a u životu ubili, umrli iznutra i pali u bezdan, rupu bez dna.
Osjećaji su znali biti strašni, kao da se sve u nama i oko nas ruši.
A onda, kad krenemo vaditi ono što se nalazi u rani, to je nalik komadu stakla koji se nalazio unutar nas i trebao ga je netko izvaditi.

Staklo simbolički predstavlja emociju, obrasce, našu prozirnost i prohodnost. Krhko je i lomljivo.

Uništimo se sto p**a prije nego možemo krenuti živjeti, i to je u redu.
U redu je biti nula, ništa, duševno loše, pasivan, neprohodan i bez identiteta.
Tek tada smo u pronalaženju.
Tek tada kad uđemo u rane koje bole i koje nas peku u nutrinama.

A u procesu otpuštanja tih rana, naposljetku kad prođe neko vrijeme, dovoljno vremena koliko je za naše najviše dobro shvatimo da je odjednom ta rana krenula puno manje boliti, da lakše živimo s njom, da dišemo sa njom, da je to ožiljak koji će uvijek biti tu, ali zacijeljen.

Možda će zaboljeti još koji put kad krene južina ili kad se zgrčimo, ali i tad ćemo se sa zahvalnosti sjetiti koliko smo bili snažni i što smo sve prošli ali i dalje imamo sposobnost osjećati i voljeti i boljeti i biti.
Kad vidim svoj ožiljak na koljenu uvijek se sjetim svog osmijeha kada sam vidjela komad stakla u ruci oca i pitala ga "kako nisam osjetila?" i osjetim neku veliku toplinu oko srca.

Zato, hvala ranama i svim učenjima koja su nam dale. ❤️✨🙏

Struja univerzuma

🔹 GDJE JE NESTALA AUTENTIČNOST I ZAŠTO SE OD PAMTIVIJEKA ŽELI ISKORJENITI? 🔹Danas naviru sjećanja kad sam bila na drugoj...
09/01/2023

🔹 GDJE JE NESTALA AUTENTIČNOST I ZAŠTO SE OD PAMTIVIJEKA ŽELI ISKORJENITI? 🔹

Danas naviru sjećanja kad sam bila na drugoj godini fakulteta predškolskog odgoja i čula profesora filozofije odgoja kako govori da upamtimo da kad završimo školu nećemo mi odgajati djecu kao odgajatelji već je glavni odgajatelj sustav.
To je bio prvi znak da sam se našla na mjestu koje nije moje mjesto jer se u meni probudila samo misao da 40+ godina radim u vrtiću i odgajam djecu na jedan neprirodan način sa ugrozom njihovog identiteta gdje se traži da svi budu isti i ponašaju se isto.

Nakon toga držala sam glazbene igraonice za djecu gdje je bilo fascinantno koliko se djeca slobodoumno mogu kroz glazbu izraziti bez da ih se uopće na išta tjera ili im se išta nameće. Kreativnost je toliko urezana u čovjeka već samog po sebi.

Daljnji tijek priče išao je u smjeru kako sam mlada postala majka nisam si uspjela ostvariti tadašnji životni san da završim glazbenu akademiju za klavir, ali svejedno mi je Bog dao da radim zamjenu klavira u glazbenoj školi.

Istina je ta da svaki posao/zanimanje ima svoje pluseve i minuse, a također, svako doživi svoje trigere.
Moj je bio jednog dana kad mi je došla majka sa djevojčicom od 5 godina i rekla može li mi dijete nešto odsvirati na što sam ja rekla da naravno da može.
Dijete od 5 godina krenulo je svirati Bohemian rhapsody od Queen-a, a ja sam, naravno u pozitivnom šoku gledala sve dok se dijete nije počelo grčiti i prestalo svirati, a majka je uporno forsirala da krene.

Stavljena u poziciju promatrača pored majke koje forsira dijete na rubu suza rekla sam joj da nije potrebno da nastavi i da će drugi put, međutim, ona je nastavila dok se dijete nije rasplakalo, a tada mu je rekla "prestani plakati, što smo rekli, ako budemo plakali, završiti ćemo u bolnici..."

Da, dobro ste pročitali. Možete misliti koji se otpor podigao u meni, toliki da sam joj rekla da hitno moram odraditi jedan poziv, i otišla vani disati.

Tu je krenulo moje shvaćanje da ću se u toj djelatnosti uvijek suočavati sa situacijama gdje ne mogu ništa, jer roditelj je roditelj, a sustav je sustav.

U tako izgubljenim djelovima vlastitog bića koje je prošlo kroz dugoročno školovanje nečega gdje nema uopće slobodnog izražavanja krenula sam sa preispitivanjem gdje je nestala autentičnost čovjeka?

Kako se bavim astrologijom u kojoj sam pronašla istinsku ljepotu, jasno je veoma iz svake natalne karte da svaka duša ima potrebu i svrhu koju ostvaruje na ovoj Zemlji koja joj je Bogom dana.

U dalekoj prošlosti crkvena inkvizicija ubijala je svakoga tko je imao svoj glas i opirao se sustavu, u drevnom Egipu, Rimu i Grčkoj otišla je glava svakome tko je progovarao istinu i opirao se.

Kad smo postali programirani?
Kad nas je društvo krenulo uništavati?
Što bi bilo da svatko istinski živi potrebu svoje Duše?

Sve je konzumeristički nastrojeno; znanost, politika, novine, glazbena industrija, umjetnost.

Dobro se zna da svatko tko se htio istinski sa sobom probiti da je morao pojesti brdo govana da ostvari išta sa sobom na glazbenoj/umjetničkoj ili bilo kojoj drugoj sceni, dok istinski talenti stoje negdje začahureni u kutku gdje se stvaraju razna bogatstva koja ne stižu ugledati svjetlo dana.

Ja sam si obećala da će do mene doći ljudi koji rezoniraju s mojom Dušom, da neću plaćati Facebook oglase niti biti ničiji proizvod.
Dobila sam ponude pisati za više portala, projekata i slično i kad mi ljudi kažu da sam luda zato što neću, razlog je taj što nisam ničiji proizvod.

Blagoslov je biti produkt vlastite Duše i očuvati se.
Blagoslov je okrenuti se iz mase i poslušati svoje vlastito srce, napisati vlastitu knjigu, pjevati svoju pjesmu i igrati svoju igru.

Kada bi se svi okrenuli predaji Bogu da nam preokrene svijet njegujući naše talente i postojanje, zamislite kako bi svijet prekrasno mjesto bio. 🙏

Pluton u Vodenjaku stiže ubrzo.

Vrijeme je za novi početak i borbu protiv sistema, ali ne nasiljem, već očuvanjem svog istinskog Bogom danom JA. 💪

Stay free. ✨

Struja univerzuma

Kako je sve savršeno posloženo. U svakom trenutku našeg života nalazi se znak što nas vodi negdje dalje u postojanje. Sv...
07/01/2023

Kako je sve savršeno posloženo.

U svakom trenutku našeg života nalazi se znak što nas vodi negdje dalje u postojanje.

Svaki miris, okus, pjesma, dodir, bol, ožiljak, rana, sve je emocija.

Znakovita emocija, koja nas vodi u srž, ravno Bogu.
To je moć stvaranja u trenutku, moć predaje u trenutku i tu leži sva ljepota života.

Ne postoji vrijeme, ne postoji žurba, samo predaja.
A tada dolazi zahvalnost.

Davno je Proust o tome govorio u "Potrazi za izgubljenim vremenom", a na to me uvijek asocira i citat u pjesmi Pink Floyda "all you touch, and all you see is all your life wiill ever be".

Živiš svaki trenutak, svaki trenutak je srce tu stvoreno za otvaranje, davanje i primanje.

Moć je u tebi.

Moć je u predaji.

Moć je u zahvalnosti.

Moć je u Istini.

Moć je u LJUBAVI!

🙏❤️

Struja univerzuma

ŽIVIŠ LI?Živiš li dok ti sumnja izjeda kosti?Živiš li dok te strahovi čupaju za kosu?Živiš li dok tama razbolijeva tvoju...
04/01/2023

ŽIVIŠ LI?

Živiš li dok ti sumnja izjeda kosti?

Živiš li dok te strahovi čupaju za kosu?

Živiš li dok tama razbolijeva tvoju nutrinu?

Živiš li dok drugi na tebe viču da prestaneš sa svime što radiš?

Živiš li dok si kriv svima i svakome za sve što uopće jesi?

Živiš li dok su ti koraci brži od lopova, a srce želi odmoriti?

Živiš li dok ptice prolaze iznad tebe, a tvoje oči su slijepe da ih vidiš?

Živiš li dok kontrola ubrzano uzima tvoj um?

Živiš li dok stalno se vraćaš unatrag, bez goriva da kreneš naprijed?

Živiš li dok se stalno kočiš i zaustavljaš da budeš dijete?

Živiš li kad se ni ne sjetiš pogledati dijete u sebi?

Živiš li znajući da ga svaki dan kažnjavaš novim pravilima?

Živiš li dok te pijavice iznutra žele očistiti, a ti ih trgaš od straha za sutra?

Živiš li dok si dozvoljavaš da te uništi ono tko si bio, i gdje si bio?

Živiš li dok se sabotiraš zbog okoline iz koje si proizašao?

Živiš li dok gledaš majku i oca i činiš sve što si naučio od njih?

Živiš li dok leptir unutar tebe želi poletjeti, a trgaš mu krila prstima?

Živiš li, čovječe?

Ili umireš u svojoj umišljenoj slabosti?
U nedostatku vremena?

U nedostatku novaca?

U nedostatku plavetnila na tvom maglovitom nebu?

Pogledaj još jednom koliko snage nosiš.

Pogledaj još jednom unutar sebe što sve imaš.

Kad shvatiš ništavnost svega što jest, shvatiti ćeš da imaš sve.

Tad mi daj da te još jednom upitam;

ŽIVIŠ LI?

Struja univerzuma

VRATI SEVrati se, djevojčiceLijepe meke koseOči su ti krasneBistre i jasneDaj mi svoju ruku,Želim se igratiŽelim ti noći...
21/12/2022

VRATI SE

Vrati se, djevojčice
Lijepe meke kose
Oči su ti krasne
Bistre i jasne

Daj mi svoju ruku,
Želim se igrati
Želim ti noćima
Glasne priče čitati

Vrati se, malena
Znam da me se plašiš

Obećajem da bit ću
Sve što nikad nisam.
Oslonac i stijena,
Muškarac i žena,
Otac i mati,
Najljepši san što te prati.

Kad prođu pusti sati
Kad suze na oči naviru
Odsvirati ću ti najljepšu
Baladu na klaviru.

Bit ću tvoja zemlja,
Po kojoj ćeš sigurno da hodaš,
Bit ću tvoja lokva
Po kojoj čizmicama skakućeš.

Vrati mi se, malena
Ta, ja sam isto dijete,
Dosta nam je bilo
Umora i sjete...

Obećajem ti da će nebo
Opet biti plavo
Ako i oblake vidimo,
Tražit ćemo dugu. ❤️

Struja univerzuma

✨ (S)POZNAJEM TE 🫂Već te godinama bezuspješno zovemU nadi da ćeš odustati i posustatiBježati od svih svojih krhotinaLomi...
11/12/2022

✨ (S)POZNAJEM TE 🫂

Već te godinama bezuspješno zovem
U nadi da ćeš odustati i posustati
Bježati od svih svojih krhotina
Lomiti sve što niti nemaš
Nit' je ikad bilo tvoje.

Već te otprije poznajem
I znam na koji put ćeš krenuti
A trgaš se iz istog
Kao uhićenik od policije.

Možda već previše si umoran
Od starih brodova
Koji stalno odlaze u iste luke
Naučeno i odlučno,
A loše su konstrukcije
I prvi val ih pokori.

Već te previše poznajem
Da mi kažeš da nećeš moju ruku
I da mi govoriš da ne želiš da te izvučem
Dok ti srce bolno osjećam
I u njemu se prepoznajem.

Već su prošle sve minute, sati
Godišnja doba sva djeluju isto
Prekrasna, a nevidljiva
Dušama koje se opiru.
Već su godine zaboravljene
Da postoje,
Jer mjesto je to na kojem stojimo
I vrijeme ne kreće se.

Lagano se priklanjam u san
U neželjenoj sobi
Vlastitog bića
Gdje su ključevi vrata
Već meni znani,
A slaba da ih otključam.

Ne leži istinska sloboda
U svemu što preispitujem
Valja mi prodrijeti duboko
U vlastitu ranu,
Koje se svaki čovječuljak plaši.

Valja mi pronaći mir
U svoj ovoj buci,
Ta, dosta mi je bježanja,
Sigurnoj luci!

Oslobodi me, ti
Što poznaješ moje puteve
Želje i sjete.
Oslobodi me umornih čežnji
I ulica koje već dobro poznajem!

Već te godinama tražim,
A u svome srcu jedino prepoznajem
Srce koje se bori i nosi nevidljiv plašt
Srce koje vrišti, da osjeti željeni mač
Istine i boli.
Gdje stoje svi davno zakopani snovi.
Iskonske mudrosti,
Krhkosti i ludosti.

Oslobodi me, ti
Što me vidiš kakva jesam,
I pred tobom ne moram se kriti
Pa makar sama.

Dozvoli mi da može biti trenutaka
Da nisam.
Ništa nisam.
Ni ne moram biti.
Već dugo.
Ne želim se više
Od sebe kriti.

Struja univerzuma

art: Alex Grey

Address

P**a

Opening Hours

Monday 09:00 - 17:00
Tuesday 09:00 - 17:00
Wednesday 09:00 - 17:00
Thursday 09:00 - 17:00
Friday 09:00 - 17:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Margiris - Univerzalna kreativnost posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share

Category