29/06/2025
Nevjerojatna doza SLATKOĆE💜💜💜🥳
Danas sam doslovno odmorila dušu i tijelo. Meni definitivno najdraže mjesto na svijetu “Divlje vode”. Došli smo među prvima. Dolje još nije bilo nikog. Dečki su se nesmetano igrali u parku u potpunom hladu u pijesku, a ja i mama popile kavu.
Na samom ulazu me dočekalo ogromno iznenađenje!💜 Jako sam slaba na životinje. To svi znaju. Imala sam doma od vrana do zeca. Pse imam cijeli život. Dočekali su me preslatki bebe peseki koji se UDOMLJAVAJU! Čak njih 4💜
Ako ima zainteresiranih slobodno im pošaljite privatnu poruku na facebook stranicu.
Bila sam cijeli dan u najboljem mogućem društvu. Jedan mi je doslovno osvojio srce. Toliko nježan, umiljat, ima smeđu flekicu na glavi. Skoro je išao doma s nama. Da nema moje velike prekrasne Lole sigurno i bi. Apeliram na vlasnika da ga ostavi, ja ću mu biti kuma 💜 Ne mogu ga uzeti doma, ali ću ga tamo sigurno razmaziti da bude najrazmaženije biće.
Ne mogu opisati taj mir tamo, priroda, dobra hrana, tišina, vjetar. Jeli smo ćevape, mislila sam uzeti za doma za muža, ali na kraju nam je ostalo pola plate pa su mi to spakirali.
Klinci su se naigrali u pijesku, kasnije spašavali kanticu u potoku. Jeli sladoled. Da, čak i stariji koji je alergičan na jaje pa inače ne smije. Potrudili su se naći i za njega jer pišu alergeni za svaki.
Idući put svakako nosim rezervnu odjeću i sandale da mogu hodati po potoku.
To je moje mjesto mira na koje odlazim od malena i koje mi nitko ne može zamijeniti jer me vezu uspomene na djeda i nikad prežaljenog škotskog ovčara koji je bio moj vječni suputnik tamo.
Drago mi je da moja djeca dijele istu ljubav za to mjesto. Imaju toliko prostora i životinja da jednostavno ne može biti dosadno plus sve za njih je u hladu.
Vezano uz to da sam ja dolazila sa psom. To je bilo prije 30-ak godina dok nisu imali životinje. Većina ljudi ne shvaća da psi koji su tamo čuvaju životinje, to je njihov “poziv”.
Zabranjen je ulazak s kućnim ljubimcima i označeno je na puno mjesta. S druge strane i da nije zbog njihovih psa tamo su restorani. Neki ljudi se žale kad vide psa u restoranu i to je njihovo pravo.
U slučaju neugodnog događaja koji se dogodio nedavno i o kojem su pisali mediji. Kao osoba koja je tamo često i koja je tamo od djetinjstva ne mogu shvatiti da netko ide svog psa dovoditi u opasnost da mu se nešto dogodi ako vidi sva ta upozorenja koja je nemoguće promašiti. Na samom ulazu, na restoranu i na ulazu u park.
Pas koji nije od tamo može konja ugristi za nogu, može ugristi moje dijete ili nešto.
Tko će onda odgovarati?
Vrlo dobro se sjećam kad je pas na Vugrinščaku napao konja na kojem je jahala djevojčica dok su i moji jahali. Nije ugodan prizor. Mogla je pasti i slomiti nešto dok su ga obuzdali bez uzice. Znam da su nekima psi kao djeca i meni je moj. Zato želim da je sigurna. Kao što ne mogu predvidjeti u nekom momentu kako će moja djeca reagirati, ne mogu ni za nju.
Imam psa, ali poštujem pravila i ne vodim je tamo, niti ikad bi jer ne želim da smeta ljudima u restoranu. Shvaćam koje su vrste psi koji su namijenjeni za čuvanje životinja. Da su oni čopor. Da po noći vide sve i svašta (lisice, čagljevi) i da brane svoje krdo.
Danas sam vidjela samo Oggyja. On je već star. Jedva hoda. Spavao je na stepenicama. Sve mi ga je bilo žao buditi da prođemo.
Krvoločne pse nisam vidjela kao što nisam ni do sada u svojih 37 godina kao ni incident. Kad ideš kod nekog ideš s kulturom i poštovanjem.
Toliko insprirajući, lagani dan. Možda stignemo još jednom napuniti baterije do mora, ali kad se vratim svaki vikend sam tamo. Nadam se da će uskoro reci da stariji može močiti uho pa će onda i isprobati brćkanje u potoku 💜🥳
̌te ̌uma
