Per Anima Mia

Per Anima Mia “You can have everything you want if you can put your heart and soul into everything you do.”

Svatko tko je u stanju sačuvati sposobnost opažanja ljepotenikada ne će ostariti.~ Franz Kafka ~
30/10/2025

Svatko tko je u stanju sačuvati sposobnost opažanja ljepote
nikada ne će ostariti.
~ Franz Kafka ~

Ovdje u srcu, možda, ili bolje rečeno:rana nanesena nožem, iz koje život bježi, protraćen, pri punoj svijesti nas boli.Ž...
30/10/2025

Ovdje u srcu, možda, ili bolje rečeno:
rana nanesena nožem, iz koje život bježi, protraćen, pri punoj svijesti nas boli.
Želja, žudnja, kada ti je sve nedovoljno, razočaravajuća potraga za razlogom ... to objašnjava naše ležerno postojanje, to je ono što boli, možda, ovdje u srcu.

José Saramago

Ljubav me ne obasjava.Bol me više ne očarava.Bez milosti to je moj život.Dani prolaze, a ona vrišti ... moja izgubljena ...
30/10/2025

Ljubav me ne obasjava.
Bol me više ne očarava.
Bez milosti to je moj život.

Dani prolaze, a ona vrišti ... moja izgubljena duša.

Možda mladost još u meni hoda.
U mraku noći
čuje se oluja,
koja plače.

Noću za stolom, umirući, odlučio sam da više nikada ne ću pisati
ali sjećati ću se dok sam živ
ljubavi iz prošlosti.

Tko živi od sjećanja
on se zaljubljuje!

(Dario Bellezza)

Sve što ti je ostalo od mene to je stara adresa,grupna fotografijai paket napola novih karata.Igrali smo navečer;Dobila ...
30/10/2025

Sve što ti je ostalo od mene to je stara adresa,
grupna fotografija
i paket napola novih karata.

Igrali smo navečer;
Dobila sam svaki put s dečkom
herca, a ti si se ljutio.

Izbrisala sam te,
mrzovoljni kupidu...
izgledaš dobro ... s malo mašte.

Budimo prijatelji, molio si;
ali nedostatak volje za životom
umara me.

Vani pada kiša,
tvoj miris dima...
ne nedostaje mi.

(Alida Airaghi)

Dok je trgovac postavljao znak iznad svojih vrata, "Štenci za prodaju", pojavio se mali dječak i upitao:"Za koliko proda...
30/10/2025

Dok je trgovac postavljao znak iznad svojih vrata, "Štenci za prodaju", pojavio se mali dječak i upitao:

"Za koliko prodajete štence?"
Trgovac je odgovorio: "Svakog po 50 dolara".

Dječak je posegnuo u džep i izvukao neki sitniš.
"Imam 2,37 dolara, mogu li ih pogledati?"

Prodavač se nasmiješio i zazviždao.
Iz štenare je izišla Lady, koju je slijedilo pet četveronožnih krznenih loptica. Jedno štene je šepalo i znatno je zaostajalo za drugima.

"Što nije u redu s tim malim psom?" upita dječak.

Trgovac je objasnio da je štene rođeno bez čašice kuka i veterinar mu je rekao da će štene šepati kroz čitav svoj život.

Dječakov lice se je ozarilo. "To je štene koje ja želim kupiti!"

Trgovac je odgovorio: "Ne, ne, ako ga zaista želiš, dat ću ti ga."

Dječak nije skrivao svoju nelagodu.
"Ne želim da mi ga poklonite. On vrijedi svaki novčić. Želim vam sada dati 2,37 dolara, a svaki mjesec 50 centi dok vam ga ne isplatim."

Zatečeni trgovac jedva je izgovorio: "Mladiću, ovaj štenac nikada neće moći trčati, skočiti ili igrati se poput ostalih štenaca!"

Dječak je posegnuo za svojom nogavicom na hlačama, zavrnuo ju je, kako bi otkrio teško iskrivljenu, osakaćenu lijevu nogu koju je podupirala glomazna metalna proteza.

Pogledao je na trgovca: "Pa, ni ja ne trčim tako dobro, a malo štene će trebati nekoga tko ga razumije."

Svima nam je potreban netko tko će nas gledati. Ovisno o vrsti pogleda pod kojim želimo živjeti, mogli bismo se podijeli...
27/10/2025

Svima nam je potreban netko tko će nas gledati. Ovisno o vrsti pogleda pod kojim želimo živjeti, mogli bismo se podijeliti u četiri kategorije.

Prva kategorija želi pogled beskonačnog broja anonimnih očiju […]

Drugu kategoriju čine oni koji, da bi živjeli, trebaju pogled mnogih očiju koje poznaju […]

Zatim postoji treća kategorija, kategorija onih koji trebaju biti pred očima osobe koju vole […]

I konačno, postoji četvrta kategorija, najrjeđa, ona onih koji žive pod imaginarnim pogledom odsutnih ljudi. To su sanjari.

Milan Kundera, „Nepodnošljiva lakoća postojanja“

Počinjem shvaćati.Drevni lan obojen koprivom,kesteni uvijek u mom džepu,široke suknje i predugi rukavi, usne crvene na h...
27/10/2025

Počinjem shvaćati.

Drevni lan obojen koprivom,
kesteni uvijek u mom džepu,
široke suknje i predugi rukavi,
usne crvene na hladnoći,
bose noge u lokvama,
osjećaji ušiveni u maglu,
rukom pisane stranice,
krhkost jeseni,
vrhovi koji uzdižu srce uvis,
mahovina na kojoj se odmara prošlost,
more kojem se povjeravaju oluje,
sobe s nebom na stropu,
poštovanje zadane riječi,
čarolija u očima drugih,
zaljubljivanje u nekoga sa skrivenim krilima.

Počinjem shvaćati.
Imam srce iz drugog doba.

(Eloisa Donadelli)

Izlazim iz ovog vlaka, putovanje je završeno. Nisam puno vidjela kroz prozor, zadubljena u tvoje oči, tvoje spokojno lic...
27/10/2025

Izlazim iz ovog vlaka, putovanje je završeno.

Nisam puno vidjela kroz prozor, zadubljena u tvoje oči, tvoje spokojno lice. Ali naučila sam promatrati ljude, razumjeti koliko snažno srce kuca kada se udaljenosti skraćuju i uskoro stižeš na odredište. Ili kada si zauvijek daleko i čini se da ti duša postaje teža na svakoj stanici.

Bojala sam se mraka i tunela noću, onih gdje kad izađeš van, čak ni ne primijetiš, a onda tražiš dvije ulične svjetiljke, dva svjetla na ulici, dva osvijetljena prozora u domovima nesanica.

Ali nikad te nisam zagrlila samo zbog ovoga. Malo sam ti govorila da te ne bih uznemirila, ali sam ti htjela pričati o danima provedenim čekajući te i onima kada sam imala na umu samo tvoje ime, trenucima kada sam se osjećala sama i onima kada sam te čekala u tišini iza svojih vrata.

Nisam imala ništa u koferu i to ti tek sada priznajem. Ali imati te uz sebe bila je moja hrana i moja udobna pidžama, moja omiljena knjiga i moj najbolji lijek.

Putovanje je završeno. Ostavila sam jaknu na tvojim prsima dok si spavao. Poljubac na tvojim usnama ... san koji si sanjao.

Ti i ja, žrtve istog prokletstva:Posjedujemo jedno drugo bez dodirivanjaGledamo jedno drugo bez da se vidimoPripadamo je...
26/10/2025

Ti i ja, žrtve istog prokletstva:
Posjedujemo jedno drugo bez dodirivanja
Gledamo jedno drugo bez da se vidimo
Pripadamo jedno drugom bez da smo "dom"
Volimo jedno drugo bez da živimo jedno s drugim
Živimo jedno drugo bez da život živimo!

Emma Lamberti

Ponekad se čak i najkonkretniji i najočigledniji znakovi ne razumiju.To su prave i istinske bolesti. Um je dio našeg tij...
26/10/2025

Ponekad se čak i najkonkretniji i najočigledniji znakovi ne razumiju.
To su prave i istinske bolesti. Um je dio našeg tijela, tijelo obolijeva, obolijeva i naš um. Najčešće se manifestira tjelesnim tegobama i bolovima. Ali većina ljudi još uvijek misli da to nije prava bolest. Stalno misle da nije ništa strašno.

To je pravi problem: imati uz sebe "pacijenta" s anksioznošću i depresijom, a ne biti svjestan težine situacije.

“Ali ništa ti ne nedostaje... zašto si depresivna?"

Nije problem ono što ti nedostaje,
problem je ono čega imaš i previše.

Previše osjetljivosti.
Previše empatije.
Previše savjesti.
Previše znanja.
Previše nostalgije.

Toliko toga previše da živiš sve manje.

Zlo življenja se ne može objasniti.
Ali može se izliječiti.

Nikada se ne sramite zatražiti pomoć.
🙏🏼 🖤💔

Jaka žena se stvarno zaljubi kada upozna čovjekas kojim se osjeća slobodan biti ranjiva.
26/10/2025

Jaka žena se stvarno zaljubi kada upozna čovjeka
s kojim se osjeća slobodan biti ranjiva.

Address

Split
21000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Per Anima Mia posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share

Category