24/05/2024
UVJETI UČENIŠTVA - NAPUŠTANJE SVEGA KAKO BISMO SLIJEDILI NJEGA
«Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik» (Luka 14:33).
Ovo je možda najnepopularniji od svih Kristovih uvjeta učeništva, a moglo bi se lako dogoditi da je i najnepopularniji stih u cijeloj Bibliji. Mudri teolozi mogu vam navesti tisuću razloga zašto ove riječi ne znače upravo ono što znače, ali jednostavni učenici radosno ga primaju, znajući da je Gospodin Isus znao što govori. Što znači ostaviti sve? To znači napustiti sva materijalna dobra koja nisu apsolutno nužna i koja se ne mogu koristiti za širenje evanđelja. Čovjek koji sve ostavi ne postaje obična ljenčina; on naporno radi kako bi osigurao ono što je njegovoj obitelji i njemu potrebno. Ali, obzirom da je žudnja njegovog života rad za Krista, on sve što ne spada u osnovne potrebe ulaže u rad Gospodnji i prepušta budućnost Bogu. Tražeći prvo kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost, on vjeruje da će uvijek imati hranu i odjeću. On ne može svjesno zadržavati višak dobara dok duše umiru ne upoznavši evanđelje. Ne želi provesti svoj život gomilajući bogatstvo koje će pasti u đavolje ruke kad se Krist vrati o Svoje svete. On želi biti poslušan Gospodinovoj naredbi da ne sakupljamo zemaljska bogatstva. Ostavivši sve, on zajedno s Davidom Livingstoneom kaže, «Šteta što nisam mogao dati još i više.»
To su, dakle, sedam uvjeta kršćanskog učeništva. Ti su uvjeti jasni i nedvosmisleni. Autor shvaća da sebe time što ih je naveo proglašava beskorisnim slugom. Ali, zar će istina Božja zauvijek ostati sakrivena zbog neuspjeha Božjeg naroda? Zar nije istina da je poruka uvijek veća od glasonoše? Zar nije istina da je Bog istinit, a čovjek lažljivac? Zar da ne kažemo, zajedno s jednim starim pravednikom, «Neka bude volja Tvoja, čak i kroz moje uništenje»?
Ispovijedajući svoje nekadašnje propuste, okrenimo se hrabro i sagledajmo pravo koje Krist polaže na nas, i potrudimo se odsad nadalje biti istinski učenici našega slavnoga Gospodina.
Gospodine moj, vodi me do vrata Tvojih
Ponovo dodirni moje željne uši
Okovi su Tvoji sloboda; tu ću ostati
Da s Tobom radim, trajem, da Te služim. – H.G.C. Moule
