11/08/2026
Draga teta Branka…
Postoje ljudi koji odu, a ipak ostanu u mjestima koja su voljeli.
U zidovima kuće, u kamenu, u vjetru, u pričama koje se još dugo nakon njihova odlaska prepričavaju…
Danas se s velikom tugom opraštamo od Vas, žene koja je uz svoga supruga Antu 35 godina svoga života provela na ovom svjetioniku.
Na istom ovom mjestu na kojem danas živimo mi.
A kada je život na svjetioniku završio, niste otišli daleko.
Posljednjih deset godina svoga života proveli ste dolje, u selu Suska.
Kao da se od ovog otoka jednostavno nije mogla otići.
Kao da su more, pijesak, svjetionik i Susak nakon toliko godina postali dio Vas — a Vi dio njih.
Dok ovo pišem, teško mi je ne pomisliti koliko je Vašega zajedničkog života s Antom ostalo ovdje.
Koliko ste jutara zajedno dočekali gledajući isto more koje danas gledamo mi. Koliko ste oluja slušali iza ovih zidova, koliko zalazaka ispratili i koliko ste noći proveli uz svjetlo svjetionika koje je drugima pokazivalo put kući.
Trideset i pet godina nije samo vrijeme.
To je gotovo cijeli jedan život utkan u ovo mjesto.
Neke kuće pamte svoje ljude.
A ja vjerujem da svjetionici pamte još više.
Pamte korake po stepenicama. Glasove. Smijeh. Obiteljske dane. Brige. Tišine. Male svakodnevne trenutke za koje tada ni ne znamo da će jednoga dana postati najdragocjenije uspomene.
I zato, iako nisam živjela ovdje u Vaše vrijeme, osjećam potrebu oprostiti se od Vas upravo odavde — iz Vašega nekadašnjeg doma.
Draga teta Branka, neka Vam je mirno more tamo kamo ste otišli.
Neka Vam svjetlo koje je toliko godina bilo dio Vašega života sada svijetli nekim drugim, vječnim sretnim putem. 🕯️
Vašem suprugu Anti, Vašoj djeci Ani i Nevenu i cijeloj obitelji od srca izražavamo najdublju sućut.
Znam da riječi u ovakvim trenucima ne mogu odnijeti bol, ali možda mogu reći ono što osjećam dok stojim ovdje:
dio Vas zauvijek će ostati ovdje.
U zidovima svjetionika koji je 35 godina bio Vaš dom.
Na ovom brdu.
U vjetru koji prolazi kroz trstiku.
U selu u kojem ste proveli posljednjih deset godina.
U moru koje okružuje ovaj mali otok.
U ljudima koji će Vas pamtiti.
Jer nakon toliko godina Susak više nije samo mjesto na kojem ste živjeli.
Susak je bio Vaš dom.
A Vi ćete zauvijek ostati dio njegove priče.
Počivajte u miru, draga teta Branka. 🤍🕯️
Neka Vam svjetlo našega svjetionika još jednom pokaže put tamo di će vaša duša biti sretna i ispunjena…
