22/12/2025
🔴MARKO MILANOVIĆ LITRE: Ovo nije borba između lijevog i desnog. Ovo je borba između istine i laži. Između stvarnosti i konstrukcije. Između civilizacije i kaosa.🔵⤵️⤵️⤵️⤵️
Mnogi danas govore o napretku, ali sve je jasnije da se iza riječi progresivno ne krije izgradnja boljeg društva, nego sustavno rušenje svega što nas je držalo na okupu.
Nekada je liberalna politika imala smisla. Bila je odgovor na stvarnu nepravdu, na apsolutizam, na represivne režime. Imala je lice čovjeka koji želi slobodu kako bi mogao sam odlučivati o svom životu, zarađivati za svoju obitelj, govoriti istinu i sudjelovati u zajednici. Kod nas je to bio Ante Starčević. Njegov liberalizam nije bio razaranje, nego zaštita čovjekove slobode unutar naravnog reda i nacionalne pripadnosti.
Danas se pod istim imenom gura nešto sasvim drugo. Riječ sloboda koristi se da bi se opravdalo ono što je donedavno bilo nezamislivo.
Sloboda se više ne odnosi na stvarne ljude, nego na apstraktne konstrukcije. Prava se više ne traže za čovjeka koji radi, odgaja djecu i gradi društvo, nego za manjinske identitete koji ne postoje u stvarnom životu, nego u ideološkim laboratorijima.
U ime prava žena, žena se danas briše iz jezika, zakona i sporta. Muškarci koji tvrde da su žene osvajaju njihove medalje, kosriste njihove svlačionice i toalete, te nameću društvu da im priznaje laž kao činjenicu. Žene koje se usprotive proglašava se nazadnima. Šuti ili nestani, to je pravilo koje vrijedi za njih.
U školama na zapadu više nije najvažnije da djeca znaju čitati, pisati i razmišljati. Važno je da nauče da spol nije stvar biologije, nego emocije. Dijete koje se zbuni, sustav ne pita što mu treba, nego mu ponudi promjenu identiteta, lijekove, pa i operaciju. Roditelji su izbačeni iz vlastitog doma kad se radi o odgoju. Država kaže da zna bolje. Čeka li Hrvatsku ista sudbina?
Jezična ideologija toliko je uzela maha da više nije prihvatljivo reći da žena menstruira. Mora se reći da to čini osoba koja menstruira. Tome svjedočimo u Gradu Zagrebu. Muškarac više nije otac, nego roditelj broj jedan. Tko koristi prirodan jezik, biva cenzuriran. Tko izgovori istinu, gubi posao. Sloboda govora svedena je na pravo da govoriš ono što odgovara ideologiji. Sve drugo se proglašava govorom mržnje.
Pod egidom ravnopravnosti, stručnost se zamjenjuje kvotama. U javnim službama i institucijama više se ne postavlja pitanje tko zna, nego tko pripada kojoj skupini. Ako si bijelac, muškarac ili kršćanin, u startu si sumnjiv. Sve ono za što su se generacije borile, znanje, rad, trud, pada pred dogmom raznolikosti.
U politici prema okolišu naizgled plemenita ideja koristi se za potpunu kontrolu. Umjesto da se stvarno štiti priroda, nameću se birokratske zabrane koje uništavaju radna mjesta, posebno na selu. Poljoprivrednici u zapadnoj Europi ostaju bez zemlje jer njihovi traktori navodno zagađuju previše. U međuvremenu, globalne korporacije profitiraju. Narod gubi.
Migracijska politika ignorira sigurnost i kulturnu stvarnost. U velikim europskim gradovima nastaju zone bez zakona, nasilje raste, a integracije nema. Sve se to opravdava ljudskim pravima, iako obični ljudi nemaju više pravo osjećati se sigurno u vlastitom kvartu.
U kulturnoj politici se potiču projekti koji ismijavaju vjeru, Domovinski rat, hrvatske simbole i obitelj. Umjetnost postaje sredstvo obračuna s tradicijom. Tko želi umjetnost koja poštuje narod, vjeru i tradiciju, biva ismijan kao konzervativni ostatak prošlosti. Sve se to financira novcem građana.
Ali nit vodilja svega ovoga nije tolerancija, nije sloboda, nije ravnopravnost. Glavni cilj je uništenje kršćanske civilizacije. Obitelj, moral, nacionalni identitet i vjera najveće su zapreke ideološkoj revoluciji. Zato ih se napada s tolikom strašću. Nije slučajno da se vjernike ismijava, da se Božić relativizira, da se blagdani nazivaju zimskim praznicima, da se simboli križa uklanjaju iz javnog prostora. Sve što podsjeća na red, odgovornost i smisao mora nestati.
Ovo nije borba između lijevog i desnog. Ovo je borba između istine i laži. Između stvarnosti i konstrukcije. Između civilizacije i kaosa.
Vrijeme je da to jasno kažemo.
Nećemo pristati na brisanje istine, na ponižavanje identiteta i na odricanje od onoga što nas je izgradilo. Naša budućnost nije u apstraktnim teorijama, nego u obrani naravnog poretka, zdravog razuma i slobode koja proizlazi iz istine.
Ili ćemo se vratiti temelju, ili ćemo gledati kako sve propada.