21/06/2022
Dan prvi. Da bismo s Vomera došli do Quartieri Spagnoli, kvarta koji se nekad morao izbjegavati, morali smo proći Montesantom a do njega parkom (parkovi se u Napulju noću zatvaraju) i uspinjačom, usput je zapahnuo i miris mora s napuljskog zaljeva. A kad s uspinjače siđeš u Montesanto… odjednom te sa svih strana obuzme život ulice i onaj tko voli, a Yammat voli, prepusti se tom kaosu od ljudi, mopeda, trgovina, automobila…. svega. Nešto dalje – Quartieri Spagnoli … možda je jednom stvarno bio zloglasan a i ne bi se kladili kako je tamo točno noću. Ima taj kvart nekoliko dijelova, no onaj kojim smo prošli … živopisan do boli. Kult Maradone, nogometaša koji je gradski klub digao u visine, njeguje se na sve moguće načine a u tom kvartu naprosto se mora vidjeti to svetište na kojem se ljudi fotkaju, ostavljaju uspomene, kupuju…
Ono što je Yammatovo zeleno oko zamijetilo – kvart je to bez gotovo ijednog drveta, toliko je izgrađen (istina, još davno). Nakon čega se može debelo razmišljati i o tome kako da na primjer u tako naseljenom gradu, najgušće u Italiji i šire, širiti zelenilo, smanjivati gustoću prometa…
Kasnije nas je Napulj vodio u Centro Storico, ime kaže sve. S Via Spaccanapoli podijelili smo grad na dva dijela, zašli kompleks Santa Chiare, lunjali okolnim ulicama… da bi nas onda metro sa stanica Toledo i Duomo odveo u napuljski nepovrat.