Dusty Club Radio

Dusty Club Radio Contact information, map and directions, contact form, opening hours, services, ratings, photos, videos and announcements from Dusty Club Radio, Media, Zagreb.

🎙️ RETRO PONEDJELJAK NA DUSTY CLUB RADIJU 🎶Svaki ponedjeljak, od 07 do 24 sata, Dusty Club Radio posvećen je glazbi pede...
23/11/2025

🎙️ RETRO PONEDJELJAK NA DUSTY CLUB RADIJU 🎶
Svaki ponedjeljak, od 07 do 24 sata, Dusty Club Radio posvećen je glazbi pedesetih i šezdesetih. To znači cijeli dan rockabilly, rani rock ’n’ roll, jive, soul i R&B — bez dodatnih priča i bez nepotrebnih komplikacija, samo provjereni klasici iz vremena kada su se stvarali temelji modernog zvuka.

Retro ponedjeljak je tu za sve koji žele jasan, čist i prepoznatljiv stil tih godina. Od ritmičnih rockabilly gitara do uglađenog soula i ranog R&B-a, ovo je pravi izbor za one koji vole originalni zvuk i autentičnu atmosferu tog razdoblja. Idealno za radni dan, vožnju ili jednostavno kao pozadinu uz koju vrijeme teče malo ugodnije.

Uključi se, pojačaj i prepusti se glazbi koja govori sama za sebe.

📻 Dusty Club Radio – no words, just music................https://welove.radio/radio/dusty-club-radio

Reunion groznica: Zašto su povratničke turneje postale najtraženija roba u glazbenoj industrijiReunion turneje danas su ...
23/11/2025

Reunion groznica: Zašto su povratničke turneje postale najtraženija roba u glazbenoj industriji

Reunion turneje danas su najprofitabilniji segment glazbene industrije. Promotori diljem svijeta spremni su ponuditi iznose kakvi prije deset ili dvadeset godina nisu postojali, ne bi li na pozornicu vratili što je moguće više raspuštenih bendova. White Stripes, Fleetwood Mac, Oasis, Talking Heads i drugi iz godine u godinu dobivaju sve bogatije ponude — a tržište pokazuje da je potražnja veća nego ikad.

Reunioni nisu nostalgija — oni su ekonomija

Publika želi još jednom vidjeti izvođače koji su obilježili posljednjih 40–50 godina popularne glazbe. Promotori to znaju i imaju kapital da to plate. Cijene ulaznica su rekordne, publika je spremna potrošiti više, a bendovi koji su nekad mogli zaraditi određeni iznos sada zarađuju višestruko više.

Sve je to dovelo do situacije u kojoj i najtvrdokornije izjave tipa „nikad više“ više ne vrijede. Novac i globalna potražnja mijenjaju dinamiku.

Ključni primjer je povratak Oasisa i njihova turneja 2025., koja prema industrijskim izvorima vrijedi više od 50 milijuna funti. Taj je presedan pokazao da je tržište i dalje gladno velikih imena — i to u trenutku kad moderni pop i hip-hop sinonimi za stadionski hype više nisu tako stabilni.

A gdje su tu White Stripes?

White Stripes možda su najzanimljiviji slučaj na popisu poželjnih reunion bendova. Raspali su se 2011., a od tada Jack White sustavno odbija mogućnost ponovnog okupljanja. Unatoč tome, promotori ih svake godine stavljaju na vrh lista želja — jer bi njihov povratak bio jedan od najvrijednijih događaja na tržištu.

Razlog je jasan: riječ je o bendu koji je u 2000-ima definirao novi val garažnog rocka i koji danas ima kultno statusno mjesto, posebno među mlađom publikom. Ako bi ikad pristali, White Stripes bi mogli prodati arene i festivale brže od većine aktivnih rock bendova. Upravo zato industrija i dalje pokušava, iako su šanse male.

Tko je najbliži povratku?

Prema ljudima iz industrije, sljedeća velika imena imaju realnu šansu za ponovno okupljanje:

Fleetwood Mac

Unatoč gubitku Christine McVie i napetim odnosima između Buckinghama i Stevie Nicks, interes je ogroman. Mick Fleetwood otvoreno je dao naslutiti da bi se turneja mogla dogoditi.

The Kinks

Pomirenje Davies braće otvorilo bi vrata jednom od najvažnijih povrataka britanske rock povijesti.

Talking Heads

Iako David Byrne i dalje izbjegava tu temu, njihovo nedavno okupljanje povodom reizdanja Stop Making Sense pokazalo je da komunikacija postoji.

Rage Against the Machine

Sve ovisi o Zacku de la Rochi, ali politička klima i dalje radi u korist potencijalnog povratka.

R.E.M.

Prijateljska energija iz njihovog iznenadnog nastupa 2024. potaknula je mnoge na špekulacije, iako bend i dalje tvrdi da se neće ponovno okupiti.

A tko se nikad neće vratiti?

Postoji rijedak, gotovo jednoglasan konsenzus: The Smiths.
Industrija vjeruje da je njihov povratak praktički nemoguć, unatoč povremenim špekulacijama.

Zašto su reunioni potrebni industriji?

Osim financijskog aspekta, postoji i strukturni problem: nedostatak novih velikih rock bendova. Moderni pop, EDM i hip-hop dominiraju streamingom, ali ne stvaraju „stadionske institucije“ kakve su nekad postojale. Kako bi održali velike produkcije i visoki promet, promotori se logično okreću prošlosti.

Reunion turneje zato nisu samo nostalgični luksuz, već ključni dio poslovnog modela. A kako se čini, taj će trend samo jačati.

Jedno pravilo danas vrijedi više nego ikad:
U glazbenom poslu nikad ne reci nikad — osim ako se ne zoveš Morrissey.

Bernard Edwards rođen je 31. listopada 1952. u Sjevernoj Karolini, a odrastao je u Brooklynu u New Yorku. Bio je američk...
31/10/2025

Bernard Edwards rođen je 31. listopada 1952. u Sjevernoj Karolini, a odrastao je u Brooklynu u New Yorku. Bio je američki basist, skladatelj i producent, najpoznatiji kao suosnivač legendarne grupe Chic zajedno s Nileom Rodgersom. Njegov stil sviranja bio je prepoznatljiv po savršenom spoju funka, diska i popa, s grooveom koji je istodobno bio melodičan i snažan. Chic je krajem sedamdesetih obilježio disco eru hitovima poput “Le Freak”, “Good Times”, “I Want Your Love” i “Everybody Dance”. Pjesma “Good Times” postala je temelj za prvi veliki hip-hop hit “Rapper’s Delight” grupe Sugarhill Gang, čime je Edwards izravno utjecao na razvoj hip-hopa. Osim rada s Chicom, Bernard Edwards i Nile Rodgers producirali su i pisali za brojne svjetske zvijezde poput Diane Ross (“Upside Down”, “I’m Coming Out”), Sister Sledge (“We Are Family”, “He’s the Greatest Dancer”), Davida Bowieja, Madonne i Grace Jones. Njegov bas ton na Music Man StingRay gitari postao je simbol savršeno uravnoteženog groovea i preciznosti. Edwards je preminuo 18. travnja 1996. u Tokiju, u 43. godini života, dok je bio na turneji s Nileom Rodgersom. Njegov utjecaj i danas se snažno osjeća u glazbi, a njegovi bas rifovi smatraju se jednima od najutjecajnijih u povijesti moderne glazbe. Mnogi glazbenici, od Queena do Daft Punka, navode ga kao inspiraciju. Bernard Edwards zauvijek je ostao upisan kao čovjek koji je groove pretvorio u umjetnost.

MELBA MOORE, rođena kao Beatrice Melba Hill 29. listopada 1945. u New Yorku, američka je pjevačica, glumica i dobitnica ...
29/10/2025

MELBA MOORE, rođena kao Beatrice Melba Hill 29. listopada 1945. u New Yorku, američka je pjevačica, glumica i dobitnica nagrade Tony, poznata po svom izvanrednom glasu, energičnim izvedbama i pionirskoj ulozi u povijesti afroameričkih izvođača na Broadwayu. Odrasla je u glazbeničkoj obitelji — njezina majka Bonnie Davis bila je poznata pjevačica koja je imala hit “Don’t Stop Now” 1943. godine, a očuh Clem Moorman bio je jazz pijanist. Melba je diplomirala na Montclair State Universityju s namjerom da postane učiteljica glazbe, no njezina strast prema izvođačkim umjetnostima prevladala je. Ključni trenutak u njezinoj karijeri dogodio se 1967. godine kada je dobila priliku nastupiti u revolucionarnom mjuziklu “Hair”. Ovaj kultni rock mjuzikl, koji je postao simbol kontrakulturnog pokreta 60-ih, otvorio je vrata novoj eri na Broadwayu jer je rušio rasne, političke i društvene barijere. Melba Moore prvo je bila dio ansambla, ali se ubrzo istaknula talentom i snagom glasa te postala prva Afroamerikanka koja je zamijenila bijelu glumicu u glavnoj ulozi Sheila — što je bio povijesni presedan u američkom kazalištu. Njezina izvedba u “Hairu” donijela joj je veliko priznanje i otvorila vrata budućim afroameričkim umjetnicima na Broadwayu. Nakon uspjeha s “Hairom”, Melba je nastavila glumačku karijeru te osvojila nagradu Tony 1970. godine za najbolju glumicu u mjuziklu “Purlie”, čime je dodatno učvrstila status jedne od vodećih afroameričkih umjetnica svoga doba. Istodobno je započela uspješnu glazbenu karijeru s nizom hitova tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, uključujući “This Is It”, “You Stepped Into My Life”, “Love’s Comin’ at Ya” i duet s Freddiejem Jacksonom “A Little Bit More”. Njezin snažan vokalni raspon i emotivne interpretacije učinili su je prepoznatljivom u žanrovima R&B-a, soula i diska. Osim glazbe i kazališta, Melba je nastupala i na televiziji, uključujući “The Melba Moore-Clifton Davis Show” 1972., prvu afroameričku glazbeno-zabavnu emisiju s muškim i ženskim voditeljima. Tijekom karijere suočavala se s profesionalnim i osobnim izazovima, ali je uvijek uspijevala obnoviti karijeru, uključujući i povratak u gospel glazbu u kasnijim godinama. Njezina postignuća priznana su brojnim nagradama, uključujući Tony Award, nekoliko nominacija za Grammy te zvijezdu na Hollywood Walk of Fame 2023. godine. Danas se Melba Moore smatra istinskom ikonom koja je svojim radom i ulogom u “Hairu” promijenila Broadway i otvorila nova vrata jednakosti i raznolikosti u američkoj zabavnoj industriji.

T.A.M.I. Show – 28. listopada 1964.U srijedu, 28. listopada 1964., u Santa Monica Civic Auditoriumu održan je prvi dan g...
28/10/2025

T.A.M.I. Show – 28. listopada 1964.

U srijedu, 28. listopada 1964., u Santa Monica Civic Auditoriumu održan je prvi dan glazbenog događaja nazvanog T.A.M.I. Show (Teenage Awards Music International). Projekt su osmislili producent Bill Sargent i redatelj Steve Binder s idejom da na jednoj pozornici okupe vodeće izvođače pop, rock i soul glazbe te snime koncert pomoću nove tehnologije Electronovision, koja je omogućila visoku kvalitetu slike i brzu distribuciju u kinima. Publiku su činili tinejdžeri iz okolnih škola koje su organizatori dovozili autobusima, a dvodnevni koncert zamišljen je kao prikaz tadašnjeg stanja popularne glazbe. Na prvom danu nastupili su Chuck Berry, The Supremes, The Beach Boys, Marvin Gaye, Lesley Gore, Smokey Robinson and The Miracles, Gerry and the Pacemakers, Billy J. Kramer and The Dakotas, The Barbarians te Jan and Dean, koji su ujedno vodili program. Najzapaženiji dio večeri bio je nastup Jamesa Browna i njegova sastava The Famous Flames. Brown je izveo pjesme “Out of Sight”, “Prisoner of Love”, “Please, Please, Please” i “Night Train”, kombinirajući preciznu koreografiju, snažnu vokalnu izvedbu i energično kretanje po pozornici. Njegov nastup, snimljen u punoj formi, pokazao je razinu izvedbene kontrole i scenskog izraza koji su kasnije postali standardi u popularnoj glazbi. Publika je reagirala burno, a redoslijed izvođača — s The Rolling Stonesima koji su nastupili odmah nakon Browna — kasnije je postao dio koncertne legende. Mick Jagger je godinama poslije izjavio da je nastupati nakon Browna bilo “gotovo nemoguće”. Režiju T.A.M.I. Showa potpisao je Steve Binder, koji će kasnije režirati Elvis Presley Comeback Special, dok je koreografiju vodila Toni Basil, a među plesačima su bile i Teri Garr i sama Basil. Film je dovršen i prikazan u američkim kinima već krajem prosinca 1964., a kritičari su ga istaknuli kao prvi koncertni film koji je uspješno spojio izvođače različitih žanrova i rasa. Electronovision tehnologija omogućila je dotad neviđenu jasnoću i pokret u snimanju glazbenog nastupa, čime je postavljen temelj za kasnije projekte poput Monterey Popa i Woodstocka. Prvi dan T.A.M.I. Showa, 28. listopada 1964., danas se smatra važnim trenutkom u povijesti popularne glazbe i televizijske produkcije te prekretnicom u prikazu soula i rocka na filmu. Restaurirana verzija objavljena je 2010. godine, a nastup Jamesa Browna ostao je jedan od najutjecajnijih u povijesti koncertnog filma.

Na današnji dan, 27. listopada 2013., svijet se oprostio od Loua Reeda, jednog od najutjecajnijih i najoriginalnijih gla...
27/10/2025

Na današnji dan, 27. listopada 2013., svijet se oprostio od Loua Reeda, jednog od najutjecajnijih i najoriginalnijih glazbenika 20. stoljeća. Reed, rođen 2. ožujka 1942. u Brooklynu, bio je pjesnik urbanog života, kroničar njujorških ulica i neumorni istraživač granica između umjetnosti i buke, svjetla i tame.

Kao frontmen legendarnog benda The Velvet Underground, Reed je u drugoj polovici šezdesetih promijenio smjer rock glazbe. Iako su njihovi albumi poput The Velvet Underground & Nico (1967) ili White Light/White Heat (1968) u početku bili komercijalno neuspješni, postali su temelji za cijele žanrove — od punka do alternativnog rocka. Njihova iskrena, sirova i često šokantna lirika otvorila je prostor za teme o kojima se dotad u glazbi šutjelo: ovisnosti, marginaliziranima, seksualnosti i životu na rubu.

Nakon raspada benda, Reed je nastavio uspješnu solo karijeru, koju je obilježio niz nezaboravnih albuma. Njegov Transformer (1972), produciran od strane Davida Bowieja i Micka Ronsona, donio je bezvremenske klasike poput „Walk on the Wild Side”, „Perfect Day” i „Satellite of Love”. Tijekom 70-ih i 80-ih nastavio je izazivati publiku i kritiku albumima poput Berlin, Street Hassle i New York, kombinirajući poeziju, ironiju i politički angažman.

Lou Reed nikada nije tražio da bude popularan — tražio je istinu. Njegova glazba bila je ogledalo stvarnosti, katkad bolno, ali uvijek iskreno. Njegov minimalizam, narativni stil i hrabrost inspirirali su generacije glazbenika, od Davida Bowieja i Patti Smith do Nirvane, U2 i Arctic Monkeysa.

Lou Reed preminuo je 27. listopada 2013. u dobi od 71 godine, nakon komplikacija povezanih s transplantacijom jetre. Iza sebe je ostavio golemo nasljeđe: pjesme koje ne zastarijevaju i poruku da umjetnost mora biti slobodna, beskompromisna i stvarna.

Dana 25. listopada 1964. godine, The Rolling Stones su  prvi  put nastupili u američkoj televizijskoj emisiji The Ed Sul...
25/10/2025

Dana 25. listopada 1964. godine, The Rolling Stones su prvi put nastupili u američkoj televizijskoj emisiji The Ed Sullivan Show. U to vrijeme već su imali rep**aciju britanskog benda koji donosi prljaviji, tvrđi i izravniji zvuk od većine suvremenika. Nastup pred milijunima gledatelja bio je njihovo predstavljanje Americi — i trenutak kad se granica između britanskog rhythm and bluesa i američkog rocka počela brisati.

Izveli su “Around and Around”, obradu Chucka Berryja, i “Time Is on My Side”, pjesmu koja je u to vrijeme postajala njihov prvi veliki američki hit. Publika u studiju reagirala je burno — vriska, naguravanje, redari koji pokušavaju održati red. Ed Sullivan, poznat po strogoj kontroli svog showa, bio je zatečen razinom uzbuđenja i odmah nakon emisije izjavio da ih više neće pozvati. Ipak, gledanost je bila previsoka da bi to održao: Stonesi su se vratili još šest p**a u narednim godinama.

Na pozornici su djelovali kao da ih ne zanima televizijska pristojnost. Mick Jagger se kretao slobodno, gotovo nervozno, kao da testira granice prostora. Keith Richards svirao je s nepogrešivim osjećajem za ritam i minimalizam, a Charlie Watts držao bubanj s preciznošću jazz glazbenika. Nisu glumili rock’n’roll – oni su ga svirali onako kako su ga osjećali.

Taj nastup otvorio im je vrata američkog tržišta i učvrstio identitet benda koji neće pristajati na kompromis. “Time Is on My Side” ubrzo je ušao u top 10 Billboardove ljestvice, a Stonesi su pokrenuli svoju prvu veliku američku turneju. Od tog trenutka postalo je jasno da njihova energija i zvuk imaju univerzalnu težinu – ne samo kao glazba, nego kao stav.

S današnje distance, teško je precijeniti koliko je taj trenutak bio važan. U pet minuta televizijskog vremena, bend je prenio ono što će postati temelj njihove karijere: ritam koji ne prestaje, zvuk koji ne pokušava biti savršen i prisutnost koja ne traži odobrenje. Nastup na Ed Sullivan Showu bio je točka u kojoj su Rolling Stonesi iz londonskih klubova zakoračili u svjetsku kulturu – i nikad se više nisu okrenuli unatrag.

Ernie Watts (rođen 23. listopada 1945. u Norfolku, savezna država Virginia, SAD) američki je saksofonist poznat po svojo...
23/10/2025

Ernie Watts (rođen 23. listopada 1945. u Norfolku, savezna država Virginia, SAD) američki je saksofonist poznat po svojoj iznimnoj tehničkoj vještini, toplom tonu i sposobnosti sviranja u različitim glazbenim žanrovima – od jazza i soula do rocka i filmske glazbe.

Watts je počeo svirati saksofon već u dobi od 13 godina. Njegov talent brzo je prepoznat, pa je dobio stipendiju za prestižni Berklee College of Music u Bostonu, gdje je usavršio svoje glazbeno obrazovanje. Tijekom 1960-ih i 1970-ih započeo je profesionalnu karijeru i ubrzo postao traženi studijski glazbenik.

Jedno od ključnih razdoblja u njegovoj karijeri bilo je članstvo u Quartet Westu basista Charlieja Hadena, s kojim je snimio niz umjetnički vrlo cijenjenih albuma. Njegova svestranost dovela ga je i do suradnje s brojnim pop i rock zvijezdama – svirao je s The Rolling Stonesima, Frankom Zappom, Marvinom Gayem, Patom Methenyjem, Quincyjem Jonesom i Steely Danom.

Watts je također bio dugogodišnji član Tonight Show Banda u emisiji Johnnyja Carsona, što mu je donijelo veliku popularnost i široko priznanje.

Kao solo umjetnik, Ernie Watts objavio je više od dvadeset albuma, među kojima se ističu “Chariots of Fire”, “Sanctuary”, “Spirit Song” i “A Simple Truth”. Dobitnik je dviju nagrada Grammy – jedne za suradnju s Charliejem Hadenom i jedne za vlastiti solo projekt.

Watts često ističe da glazba mora biti „iskrena i prožeta emocijom“, a njegovo sviranje odlikuje spoj tehničke preciznosti i dubokog izraza.

Danas Ernie Watts i dalje aktivno nastupa diljem svijeta, održava radionice i majstorske tečajeve, te ostaje jedan od najcjenjenijih saksofonista svoje generacije.

🎧✨ DUSTY CLUB RADIO – OD SADA U ETERU 24/7! ✨🎧Dragi ljubitelji dobre glazbe —s ponosom i velikim uzbuđenjem objavljujemo...
21/10/2025

🎧✨ DUSTY CLUB RADIO – OD SADA U ETERU 24/7! ✨🎧

Dragi ljubitelji dobre glazbe —
s ponosom i velikim uzbuđenjem objavljujemo da Dusty Club Radio, nakon razdoblja demo emitiranja i višemjesečnih priprema, službeno kreće s kontinuirnim 24/7 programom! 🚀

Naša filozofija je jednostavna: glazba na prvom mjestu.
Vođeni motom “No words, just music”, stvaramo prostor gdje ritam, groove i emocija govore više od riječi.

🎶 Što možete čuti kod nas?
Pažljivo biranu selekciju žanrova koji čine srce i dušu Dusty zvuka:

Funky — energija koja pokreće

Soul & R&B — glazba srca i duše

Jazz & Fusion — za one koji vole istraživati zvuk

Disco & srodni stilovi — čista pozitivna vibra
..i sve ono što nećete čuti na većini komercijalnih radijskih postaja.

🎙️ Zašto Dusty Club Radio?
Jer vjerujemo u glazbu s karakterom, u radijski duh koji povezuje ljude — u osjećaj kao da ste u malom klupskom kutku gdje svira ono što se voli, a ne ono što algoritmi diktiraju.

💛 Hvala svima koji su nas podržavali od prvog dana, dijelili ideju i vjerovali u projekt.
Pravo emitiranje tek počinje – i radujemo se što ste s nama na ovom glazbenom putovanju.

📡 Dusty Club Radio dostupan je na većini online radijskih platformi....https://www.radio-hrvatska.com/dusty-club-radio

Uključite se, poslušajte i prepustite zvuku.

No words, just music. 🎶

Vaš DUSTY CLUB RADIO

Dizzy Gillespie rođen je 21. listopada 1917. godine u Cherawu, savezna država Južna Karolina, Sjedinjene Američke Države...
21/10/2025

Dizzy Gillespie rođen je 21. listopada 1917. godine u Cherawu, savezna država Južna Karolina, Sjedinjene Američke Države, kao John Birks Gillespie. Bio je američki jazz trubač, skladatelj, pijanist i vođa orkestra, te jedan od najvažnijih i najutjecajnijih glazbenika u povijesti jazza. Smatra se jednim od glavnih tvoraca stila bebopa, zajedno s Charliejem Parkerom, Theloniusom Monkom i Kennyjem Clarkeom.

Gillespie je od malih nogu pokazivao izniman glazbeni talent. Počeo je svirati klavir sa četiri godine, a trubu s dvanaest. Nakon što je izgubio oca u ranom djetinjstvu, glazba mu je postala utočište. Pohađao je Laurinburg Institute u Sjevernoj Karolini, gdje je ozbiljnije počeo proučavati glazbu i razvijati svoj virtuozni stil sviranja.

Početkom 1930-ih preselio se u New York, gdje je započeo svoju profesionalnu karijeru svirajući u raznim big bendovima, uključujući one koje su vodili Cab Calloway, Teddy Hill i Earl Hines. Tijekom rada s Callowayem, Gillespie je stekao rep**aciju inovatora, iako su mu eksperimentalni pristupi u početku izazivali nerazumijevanje kod drugih glazbenika. No upravo je u tom razdoblju počeo oblikovati revolucionarni pristup harmoniji, ritmu i improvizaciji koji će promijeniti lice jazza.

Krajem 1930-ih i početkom 1940-ih, Gillespie je surađivao s Charliejem Parkerom, saksofonistom koji je dijelio njegovu želju za glazbenim inovacijama. Zajedno su razvili bebop, novi stil jazza obilježen brzim tempom, složenim harmonijama i virtuoznim improvizacijama. Njihove izvedbe u klubovima poput Minton’s Playhousea i Monroe’s Uptown Housea postale su legendarne i označile početak nove ere u jazz glazbi.

Dizzy Gillespie bio je poznat i po svom osebujnom izgledu i karizmatičnoj osobnosti. Njegova izbočena obraza i savijena truba postali su njegov zaštitni znak. Legenda kaže da je truba slučajno deformirana na jednom nastupu, ali mu se svidio zvuk koji je proizvodila, pa je od tada namjerno koristio takav instrument.

Osim što je bio vrhunski izvođač, Gillespie je bio i važan skladatelj. Među njegovim najpoznatijim kompozicijama su A Night in Tunisia, Groovin’ High, Salt Peanuts i Woody’n You. Njegovo djelo imalo je ogroman utjecaj na kasniji razvoj jazza, uključujući i stilove poput cool jazza, hard bopa i latin jazza.

Posebno značajan doprinos dao je uvođenjem afrokubanskih i latinoameričkih ritmova u jazz. Suradnja s kubanskim perkusionistom Chanom Pozom dovela je do stvaranja „afrokubanskog jazza“, koji je spojio kompleksne ritmove latinske glazbe s harmonijskom složenošću bebopa. Ova fuzija imala je trajan utjecaj na jazz i popularnu glazbu uopće.

Tijekom 1950-ih i 1960-ih Gillespie je vodio vlastite orkestre, putovao svijetom i promovirao jazz kao ambasador američke kulture. Nastupao je u Europi, Africi, Aziji i Latinskoj Americi, a njegov vedar duh i humanizam ostavili su snažan dojam na publiku širom svijeta. Bio je poznat po duhovitosti, toplini i optimizmu koji su se uvijek osjećali u njegovoj glazbi.

Gillespie je tijekom karijere dobio mnoge nagrade i priznanja, uključujući Grammy nagrade i Nacionalnu medalju za umjetnost. Bio je i nominiran za predsjednika SAD-a 1964. godine kao simbolično priznanje njegovom doprinosu društvu i umjetnosti.

Umro je 6. siječnja 1993. godine u Englewoodu, savezna država New Jersey, od raka gušterače. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe, ali njegov utjecaj i nasljeđe i dalje žive kroz glazbu i generacije glazbenika koje je inspirirao.

20. listopada 1934. rođen je Eddie Harris, američki jazz saksofonist, skladatelj i inovator. Harris je bio poznat po kom...
20/10/2025

20. listopada 1934. rođen je Eddie Harris, američki jazz saksofonist, skladatelj i inovator. Harris je bio poznat po kombiniranju jazza, funka i soula, a posebnu pažnju privukao je svojim radom na električnom tenor saksofonu, što je bio jedan od prvih takvih eksperimenata u jazzu.

Tijekom svoje karijere, Harris je napisao nekoliko značajnih skladbi koje su postale jazz standardi, uključujući “Freedom Jazz Dance”, koju je kasnije obradio i Miles Davis. Njegov hit “Listen Here” iz 1967. pokazuje njegovu sposobnost spajanja jazz improvizacije s plesnim groove ritmovima.

Jedan od njegovih najpoznatijih live nastupa zabilježen je na albumu “Swiss Movement” (1969.), snimljenom s Lesom McCannom na Montreux Jazz Festivalu, gdje se ističe pjesma “Cold Duck Time”.

Harris je tijekom karijere eksperimentirao s različitim glazbenim inovacijama, uključujući reed trumpet i električne modifikacije saksofona. Njegov utjecaj vidljiv je u kasnijem razvoju jazz-funka, soul-jazza i fusion glazbe, a mnoge njegove skladbe su samplirane u hip-hopu.

Preminuo je 5. studenoga 1996. u dobi od 62 godine, a njegova glazba i dalje ostaje značajan dio povijesti jazza i funk-soula.

SVIJET PRVI PUT UPOZNAJE MICHAELA – JACKSON 5 NA ED SULLIVAN SHOWU (17.10.1970.)17. listopada 1970. Jackson 5 pojavljuju...
17/10/2025

SVIJET PRVI PUT UPOZNAJE MICHAELA – JACKSON 5 NA ED SULLIVAN SHOWU (17.10.1970.)

17. listopada 1970. Jackson 5 pojavljuju se u emisiji Ed Sullivan Show, u trenutku kada televizija postaje ključni filter popularne kulture. Iako su već imali radijske uspjehe, ovo je bio njihov ulazak u nacionalni TV prostor koji je određivao što ulazi u američki mainstream, a što ostaje u radijskoj niši.

Tijekom izvedbi pjesama “I Want You Back” i “ABC”, realizacija emisije svjesno se fokusira na dvanaestogodišnjeg Michaela Jacksona. Kamera ga izdvaja iz grupe, ne tretirajući ga kao jednog od petorice, nego kao centralnu figuru kojoj se prilagođava kadar i tempo prijenosa. Taj režijski potez označava pomak — Jackson 5 ostaju bend, ali Michael Jackson počinje funkcionirati kao izdvojeno lice unutar kolektiva.

Nastup se ne pamti po repertoaru, nego po činjenici da je televizija prepoznala zvijezdu prije nego što je zvijezda postala službeno definirana.

Address

Zagreb
10000

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Dusty Club Radio posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Share

Category