18/04/2026
https://bnzh.hr/2026/04/18/izlozba-kemal-monteno-pamtim-samo-sretne-dane-do-29-travnja-u-zagrebu/
Izložba autorice Amine Abdičević, s nizom eksponata, pregleda stvaralaštva i bilješki iz života, naslovljena „Kemal Monteno, pamtim samo sretne dane“, otvorena je 17. travnja u KIC-u veleposlanstva BiH u zagrebačkoj Ilici 44 i ostat će dostupna posjetiteljima do 29. travnja, radnim danom od 10 do 13 sati.
„Tužno je, uvijek je tužno kad prisustvujemo ovakvom nekom času gdje njega nema, ne samo njega. Koliko se osvrnem, nema Arsena, nema Gabi. Odlazi jedna generacija, otišla je. Kemal Monteno bio je jedan od najsvjetlijih naših generacija. Bio je pjesnik, iako se svađao s Dačom (Davorin Popović) tko je od njih dvojice Pjevač. Bio je pjesnik, veliki pjesnik. Nitko toliko velikih hitova nije napravio kao Kemal Monteno. Sve je to u redu, on ima svoje mjesto u srcu, najprije Sarajeva, onda Bosne i Hercegovine, onda čitave one bivše Jugoslavije. Pisat će se o njemu i govorit će se o njemu i pamtit će se on. Srećom, eto vidiš, da postoje ploče i tehnika da taj božanstveni glas živi zauvijek s nama, dok god mi živimo. Mijenjat će se ritmovi, ali opet će, vjerojatno negdje daleko, daleko ondje gdje mi i ne slutimo kakvi će se ritmovi svirati i šta će uopće biti s muzikom – opet će svijetliti taj njegov božanstveni glas. To nešto što ima, što je on imao, uvijek sam razmišljao, nije bez vraga to Monteno. Ima u njemu, naravno, Bosne njegove u kojoj je rođen i odrastao. I sevdaha, a ima i Italije, ima tog talijanskog šmeka onih koji su zaista bili najveći majstori muzike. Kemal Monteno za mene je još nešto drugo, najbliži prijatelj, brat. Jedan od onih koji nedostaje toliko duboko. Naročito smo se sprijateljili, zbližili kad je počinjalo to ludilo u svijetu u kojem smo i živjeli, u kojem živimo i danas. Kad je počelo to ludilo prije rata još, dolazili smo u Sarajevo, dolazio sam kod njega i kod pokojnog Vehbije Karića, biznismena, našeg druga. Pa smo pravili koncerte, napravili smo onu pjesmu „Neću protiv druga svog“ koja je bila najpopularnija u Bosni jedno vrijeme. Odjavljivali su TV dnevnik s tom pjesmom koju smo Kemo i ja napravili. Trebali smo imati promociju te ploče kad sam došao u Sarajevo. Nikada ta ploča nije izišla, a na njoj smo pjevali zajedno i „Kad umre ljubav“. Šta da kažem još, bio je ljudina. Jedan od najveće gospode koju pamtim. Život prolazi, najbolji odlaze prerano“, završio je Šerbedžija i izgovorio bezvremensku „Modru rijeku“ Maka Dizdara.