13/08/2026
Biciklirajući kroz nevjerojatne kirgistanske krajolike sreli smo dva dječaka na konjima koji su nas pozvali da probamo konjsko mlijeko. U kirgistanskoj kulturi ono ima posebno mjesto – stoljećima je dio nomadskog načina života, a fermentirana verzija, kumis, smatra se tradicionalnim pićem i simbolom gostoprimstva. Mi se ipak nismo usudili probati ga jer nismo bili baš sigurni kako bi naši želuci reagirali, a tu vrstu dodatne avanture nismo htjeli riskirati. 😆
Nastavili smo dalje prema našem novom mjestu za kampiranje na 3000 m nadmorske visine. Nakon svega, popodnevna kava uz pogled na planine bila je savršena nagrada za još jedan sjajan dan na biciklu. ☕⛰️
Tijekom noći vrijeme se ipak promijenilo. Kiša je gotovo bez prestanka lupkala po platnu šatora, a jutro nas je dočekalo uz svjež zrak i prvu kavu dana. Buđenje na 3000 metara nakon takve noći poseban je doživljaj.
Bila je to naša posljednja noć prije povratka u Biškek. Prvi cilj dana bio je prijeći Tusor Pass (3893 m), a zatim se spustiti prema veličanstvenom Issyk-Kul jezeru i nastaviti put prema glavnom gradu Kirgistana.
Vrijeme nam taj dan nije bilo pretjerano naklonjeno. Oblaci, kiša i brze promjene uvjeta podsjetili su nas koliko je priroda ovdje moćna. Bez pomoći našeg pratećeg vozila i vozača Alekseja, prilično sam siguran da bismo morali ostati još koji dan u kirgistanskoj divljini. 😆
Vjerojatno se nitko ne bi previše bunio zbog još nekoliko noćenja među ovim planinama, ali raspored je bio neumoljiv – bližio se povratak kući. Ipak, Kirgistan nam je još jednom pokazao zašto ostavlja tako snažan trag u sjećanju. 🇰🇬