Sensei

25/10/2025

24/10/2025

U gostima bio mi je Slaviša Andrijević pisac i istraživač razvoja našeg jezika. Jezika je puno ali je malo onih čija slova sama po sebi nose smislenu poruku....

23/10/2025

Isus nije umro na križu?

Rimski zapovjednik Longin, koji je bio odan Pilatu, vješto je simulirao Isusovu 'smrt' pred svjetinom, zarivši mu koplje između petog i šestog rebra pod određenim kutom, ali zapravo nije ozlijedio nijedan životno važan organ. Isusovo tijelo bilo je samo u nesvjesnom stanju. Želio bih podsjetiti da su vojnici slomili potkoljenice druga dva osuđenika na raspeće, kao što je to obično činjeno tijekom ove vrste pogubljenja, tako da bi čovjek u agoniji umro od gušenja.

Drugo, po nalogu istog Poncija Pilata, kao izuzetak od pravila, nakon što je proglasio Isusovu 'smrt' pred gomilom, njegovo tijelo skinuto je s križa i odneseno u pećinu, iako je bilo zabranjeno razapnute zakapati u pojedinačne grobnice ili dati njihova tijela rodbini za sprovod. Jednostavno su bacani u zajedničke grobove. Osim toga, svo vrijeme dok je Isusovo tijelo bilo u ovoj špilji, rimska straža od ratnika odanih Pilatu bila je u blizini. A u samoj špilji je Isusovom tijelu praktički pružana medicinska njega tijekom dva dana od strane jednog od najboljih liječnika tog vremena, kojeg su nazivali 'Arapskim Hipokratom' i njegovih pet pomoćnika iz Sirije, dovedenih po tajnom naređenju upravo Pilata.

Tek nakon toga Issa je premješten na sigurnije mjesto da bi u potpunosti vratio svoje zdravlje. I opet, kad se Isus oporavio, Pilat mu je dao značajan novac da bi Issa mogao napustiti ovu zemlju u tajnosti od ljudi Arkona i krenuti na Istok. A tek godine 36., kad su Arkoni dobili informaciju da je Issa živ, ne samo da su opozvali Poncija Pilata s njegova položaja, nego su organizirali čitavo sudsko ispitivanje onjegovim aktivnostima dok je bio na funkciji. Unatoč svemu, Pilat se nikada nije pokajao za svoje djelo, sve do smrti. Štoviše, spašavanje Isusa smatrao je najvažnijim i najvrjednijim djelom u svom životu.

Više od same Isusove osobnosti Arkone je iritiralo to duhovno sjeme koje je posijao među ljudima. Koliko god se trudili iskorijeniti ga i organiziravši snažnu represiju protiv sljedbenika Učenja koje je dao Isus, ove mjere nisu smanjile broj sljedbenika. Budući da ih Arkoni nisu mogli fizički ubiti, iskoristili su staru isprobanu šemu: ako neki pokret ne možeš uništiti, preuzmi ga. Kao što sam već rekao, koristili su je prilično često, a i dalje koriste ovu metodu osvajanja vlasti nad 'pobunjenicima'. Na ovaj način rješavaju nekoliko važnih pitanja: progon ili uništavanje aktivista, uspostavljanje utjecaja i kontrole nad tim pokretom i zarada znatne svote novca od toga svega.

Dakle, Arkoni su ovu 'operaciju' povjerili Hilelovom unuku Gamalijelu, koji je u to vrijeme bio slavni rabin u Jeruzalemu i autoritativni farizej. Štoviše, tijekom razdoblja Isusova propovijedanja na teritoriju Palestine upravo je Gamalijelu povjereno izvršavanje tajne kontrole i praćenje Isusovih aktivnosti. Istodobno je poslao svoje ljude u skupinu učenika koji su slijedili Isusa. Isus zapravo nije izabirao sljedbenike svoga Učenja. To su jednostavno bili oni koji su htjeli slušati Njegovo Učenje. I bilo je puno više od sedamdeset slušatelja, a kao što možda shvaćate, nisu svi bili samo slušatelji.

Kad su Gamalijelovi ljudi u pisanom obliku formalizirali novu religiju, Isusu su pripisali ovih sedamdeset učenika, koji su se već nazivali 'apostolima', jer su ovu brojku uzeli iz broja članova sanhedrina, kojih je bilo sedamdeset, plus jedan prvosvećenik koji je sve to vodio. Tako da su samo kopirali iz strukture koja im je bila prilično poznata. Usput, zahvaljujući ovom detalju bili su u stanju svojim čitateljima lako objasniti odakle se među Isusovim 'svetim apostolima' pojavila osobnost kakva je Barnabina. I ne samo on.

Barnaba zapravo nije bio apostol, njega su infiltrirali. Štoviše, bio je odani farizej. Sve u svemu, ime Barnaba nije bilo pravo ime tog čovjeka. Tako je imenovan kad je došao špijunirati Isusove sljedbenike. Njegovo pravo ime bilo je Josip. Rođen je na otoku Cipru, u obitelji bogatih Židova koji su posjedovali zemlja blizu Jeruzalema. Posebno obrazovanje stekao je u Jeruzalemu od Gamalijela. I usput, njegov kolega i prijatelj u Jeruzalemu nije bio nitko drugi do Savla. Onaj isti Savao koji se kasnije, zbog nastojanja Arkona, pretvorio u apostola Pavla, čije su dogme postale temelj kršćanstva.

Najzanimljivije je da je taj mit aktivno podržavan do danas, budući da je Pavao bio i još uvijek je posebna figura u igri Arkona. Zato što je njihov štićenik i imenovana osoba koja je faktički izmijenila Učenje koje je dao Isus, vrlo suptilno je izvršio zamjene i uveo glavne postulate nove religije, koje je kasnije crkva prihvatila kao osnovne dogme.

22/10/2025

Tko su pisari?
Pisari su bili profesionalni pravnici, a u isto vrijeme prepisivači Svetoga pisma. Pisari su bili suučesnici farizeja. Općenito, i saduceje i farizeje je kontrolirala jedna te ista osoba. Iako su običnim ljudima izgledali kao stranke koje se natječu s različitim pogledima, zapravo je sve bilo isto kao u stranačkoj politici drugih država, i nekadašnjim i današnjim. Jedni druge psuju i u javnosti su neprijatelji, svaki od njih štiti svoje biračko tijelo... Što je biračko tijelo?

Odnosi se na latinsku riječ elector, koja znači 'birač'. Političari se suprotstavljaju jedni drugima samo u javnosti, ali kad njihovi govori završe, svi skupa odu, grubo govoreći, u parnu kupelj. Jer to su najvećim dijelom igrice jednih te istih ljudi - Arkona. Njihove lutke samo proizvode predstavu raznih aktivnosti radi zaštite interesa ljudi. Međutim, u stvarnosti oni jednostavno za Arkone drže pod kontrolom mase ljudi s različitim pogledima. Kad ove sekte, stranke, pokreti izumru i diskreditiraju se po mišljenja društva, oni će uspostaviti nova, zagovarat će nova gledišta, ali težnje Arkona za apsolutnom vladavinom će ostati iste.

Ista priča je bila i ovdje. Saduceji su bili glavni politički 'think tank'. Dok su farizeji imali zadatak kombinirati religioznost i državni sustav u nacionalni mentalitet kao jedinstvenu cjelinu i obuhvatiti što više biračkog tijela i ovaj zadatak su uspješno obavili. Isus je znao o njima mnogo više od običnih ljudi, zato nije sve te 'menadžere' bez razloga nazivao licemjerima. A ono što je stvarno izludjelo vladajuće je to što se Isus nije ničega bojao i učio je druge da se ne boje. Naravno, bili su uplašeni zbog ovog propovijedanja Slobode. Samo se prisjetite epizode kad je Isus došao u Jeruzalem i, ušavši u Jeruzalemski hram, iz njega izbacio mjenjače novca i trgovce oltarnih životinja.

Postoje stihovi o stvarnim događajima onog vremena u Evanđelja po Mateju, u 21. poglavlju: Potom uđe Isus u hram Božji, istjera van sve kupce i prodavce u hramu, isprevrnu stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova. I reče im: 'Stoji pisano: Kuća moja neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje špilju razbojničku'.

A sad zamislite šok ortodoksnih Židova koji su bili članovi sanhedrina i koji su kontrolirali religijsku i političku moć. Pojavio se netko koga su slijedili obični ljudi, tako da je Isus ustvari potkopavao autoritet i vlast nad ljudima tih 'menadžera', 'svetih', 'nedodirljivih' osoba, otkrivao suštinu onih koji se nazivaju 'posrednicima' između Boga i ljudi te dokazivao da su to samo isti smrtnici koji, umjesto da služe Bogu, nagađaju o Njegovu imenu i zapravo prisiljavaju ljude da im služe. Isus je ljude podučavao Istini, kako svaki čovjek može doći u Kraljevstvo Božje, bez tih 'posrednika'. Zato što je svaki čovjek hram Božji. Samo trebaš pogledati u sebe kako bi vidio božansku iskru.

Stoga je Isus svojim propovijedanjem preplašio vladajuće Židove više nego Rimljani koji su okupirali njihove teritorije, jer se ta okupacija više odnosila na obične ljude koji su plaćali porez, nego na same bogataše koji su sačuvali svoje bogatstvo pod ovom vlašću. Svakako da su ortodoksni Židovi odlučili poduzeti odlučne mjere, sudili su Isusu u sanhedrinu, okrivljujući Ga za sve što su mogli: bio je opasan vođa, pozivao je na pobunu protiv Rima, pa čak i da potječe iz prezrene Galileje. Jedino što nisu mogli učiniti je ubiti ga odmah, zato što su Rimljani ograničili pravo sanhedrina na donošenje smrtne presude. Odluku su trebale donijeti rimske vlasti. Ali opet, tko je stajao iza odluka vlasti iz 'svjetske prijestolnice' koje se tiču ozbiljnih pitanja? Arkoni.

Jedino što Arkoni nisu mogli predvidjeti bio je zloglasni ljudski faktor, podcjenjivali su duhovni utjecaj Isse na ljudske duše. Nisu očekivali da će Poncije Pilat, baš rimski prokurator Judeje, Isusa braniti tako revno. Zato što se Pilat smatrao pohlepnim, okrutnim, moćnim čovjekom, koji je rijetko povlačio svoje odluke. Tijekom svoje službe okrutno je sasjekao u korijenu nerede u Judeji koja je bila pod njegovom kontrolom. Štoviše, susret s Isusom duboko je dotaknuo dušu čak i takvoga čovjeka, pa je stoga kasnije, kad su ljudi Arkona prisilili Pilata da proglasi Isusa krivim, Pilat ipak potajno spasio Isusa od njih radivši sve na svoju ruku. Iako je jasno shvaćao da mu vladajući neće nikad oprostiti.

21/10/2025

Što je 'Petrinizam'?

Petar je ostao u jeruzalemskoj zajednici za razliku od Pavla. Uvijek se zalagao da kršćanstvo ne prekine odnose s judaizmom. Pavao ga je nazivao apostolom za Židove. Igrao je i tu i tamo. Jednostavno je bio iskorištavan, ali nije uveden u tajne. 'Slobodni zidari' trebali su ga uglavnom samo zato što su mnogi ljudi znali da je Kifa proveo puno vremena s Isusom. Kifa je bio vrlo koristan i kao marioneta-vođa za vjeru 'pogana'.

Stoga ga je Gamalijel bez većih problema 'preusmjeravao'. Kad je ponovo započeo progon pravih Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu, Kifa (koji je tiho i mirno živio u jeruzalemskoj zajednici) je iznenada zarobljen i zatvoren, kako kažu, 'slučajno'. U stvarnosti je to bila Gamalijelova provokacija. Kifa nije bio samo zatvoren, već i u strahu da će ga ujutro likvidirati. A kad su došli Gamalijelovi ljudi i obećali Kifi da će ga osloboditi u zamjenu za suradnju, jednostavno nije mogao vjerovati koliko je sretan. Iste je noći oslobođen iz zatvora. Nakon odgovarajućih up**a, žurno je napustio Jeruzalem i uputio se u Antiohiju, gdje će voditi Antiohijsku crkvu.

A kasnije su zbog Luke dodali zapis u 'Djelima apostolskim' (12. poglavlje) da je sam Anđeo Gospodnji došao Petru u zatvor, izveo ga odande i oslobodio ga iz njegovih teških željeznih lanaca zvanih verige. Taj isti Luka je napisao jedno od kanonskih evanđelja. Bio je Pavlov čovjek.

Najzanimljivije je da su takozvane 'Petrove verige' do danas štovane, jednom godišnje se iznose radi štovanja vjernika. Jeruzalemski patrijarh Juvenal (V. stoljeće) im je pridavao značaj kao 'svetoj' relikviji. Trebalo mu je nešto za poklon Eudokiji, supruzi bizantskog cara Teodozija II., neki vrijedan dar. U to vrijeme (nakon što je Elena, majka cara Konstantina, našla drveni križ na kojem je Isus navodno razapet) postojala je moda za takve 'svetačke stvari'. Tako je patrijarh Juvenal predstavio okove carevoj supruzi i nazvao ih 'Petrovim verigama'. Nije ih samo poklonio, već je nadodao izmišljenu priču o kršćanima koji su čuli za čudo koje se dogodilo Petru i zadržali ove željezne okove kao dragocjenosti, a bolesnici koji bi im dolazili s vjerom bili bi izliječeni.

Međutim, nije stvar u poklonu, već u nevjerojatnoj brzini kojom se ova priča širila. Eudokija je te lance ponijela sa sobom u Carigrad. Jedan lanac poslala je u Rim svojoj kćeri Eudoksiji. Potonja je izgradila čitav hram 'svetog Petra' u kojeg je tu 'relikviju' izložila kao dragocjenost. Iako su u Rimu 'slučajno' pronašli ostale okove koje je navodno nosio Petar prije svoje smrti u Rimu. Dakle, općenito je sve išlo uobičajenim putem.

Kad je Kifa došao u Antiohiju po zapovijedi Gamalijelovih ljudi, gotovo su mu odmah promijenili ime, jer ono je suviše jasno predočavalo njegovu suštinu, a postalo je poznato među Isusovim učenicima. Tako je Kifa počeo nositi veličanstveno grčko ime Petar, što znači 'stijena', 'hrid'. Nakon toga imenovan je prvim biskupom Antiohijske crkve. A 'episkopos' u prijevodu s grčkog znači 'nadzornik', 'čuvar'. To znači da je među kršćanima Petar praktički postao nadzornik rituala, pravila i redova koji bi bili odobreni od Gamalijelovih ljudi.

Za potpuno zadovoljenje Kifinog ega. Dobio je sve što je želio - slavu, novac, moć. A najvažnije je da nije morao naporno raditi. Međutim, problem nije bio u njemu ili ljudima poput njega, nego u kompliciranju jednostavnog, u materijalizaciji i razaranju duhovnog.

21/10/2025

Tko je Anti-Krist?

Pavao, kao vođa religije, sistematizirao je opću ideologiju kršćanstva. Zapravo se u svom učenju bazirao na Isusovim riječima i napravio vrlo vješte i suptilne zamjene u ključnim aspektima Učenja, na primjer, uveo je pojam tjelesnog uskrsnuća, ljudsku grešnost od rođenja itd. Ako je, primjerice, Isus usput spomenuo da je Sotona pravi gospodar ovoga svijeta i ovo pitanje nije objasnio za 'slobodne slušatelje', upravo je Pavao 'pojasnio' Njegove riječi 'pastvi' i razvio ovo pitanje na način da poveže moć Sotone nad čovječanstvom s istočnim grijehom i Sotonu pretvori u nekakvo univerzalno svemoćno stvorenje. Zašto?

Da bi izazvao strah kod 'stada', jer strah porobljava čovjeka. Iako, imajte na umu da u judaizmu Sotona znači doslovno 'proturječan', 'doušnik', 'huškač'. U tradicionalnom prikazu judaizma je Sotona jasnije opisan u biblijskoj knjizi Joba, napisanoj u V. st.pr.Kr. Tamo je predstavljen kao zli anđeo koji je, međutim, u potpunosti ovisio o Jahvi (ime židovskog Boga) i štetu nanosio samo uz Njegovo dopuštenje. Židov Pavao u svom učenju namijenjenom uglavnom 'poganima' podigao je Sotonu na razinu univerzalnog neprijatelja koji se suprotstavlja Bogu. Povrh toga postavio je temelje prema kojima je Ivan kasnije opisao eshatološku univerzalnu borbu između paklene vojske Sotone i vojske Boga. Što mislite, što je skriveno iza toga? Primitivno porobljavanje stada. Jer držeći ljude u strahopoštovanju Arkoni su uzdigli Sotonu koji služi Bogu sve do onoga koji se suprotstavlja Bogu i pripisali mu gotovo sličnu silu i moć.

Štoviše, Pavao je dao definiciju koja je kasnije postala temelj kršćanstva, tko je Krist i što je Njegova Crkva. Kako bi dotjerao tekstove nove religije, koji su kasnije postali i kršćanske dogme, Pavao je napisao i brojne poruke kojima je učio dužnosti i pravila unutar kršćanskih zajednica, uključujući pitanja kakvi bi trebali biti odnosi u obitelji, u domaćinstvu. Dao je svoje upute kako bi ljude usmjerio 'na pravi put', da bi strogo slijedili 'ispravno učenje'. Upozorava da se ne dovedu u zabludu, da izbjegavaju 'lažne učitelje', koji navodno žele prisvojiti moć i kontrolu nad kršćanskom zajednicom.

Ali to su bili samo prvi koraci prema stvaranju moćne svjetske religije. U početku 60-ih godina su se događale pripreme određenih političkih događaja, koji su se prema planu Arkona morali održati 66. godine, a Gamalijelovi ljudi bili su uključeni. Iako je Gamalijel bio mrtav još od 52. godine, organizacija koju je stvorio nastavila je aktivno djelovati. Isplanirali su ozbiljne političke promjene za 66. godinu. Slijedeći vlastita pravila igre, Arkoni su pripremili odjednom nekoliko paralelnih varijanti za rješenje ovog pitanja, od kojih je jedan uključivao plan Gamalijelovih ljudi da Petra imenuju glavnim pastirom nove 'poganske' religije i tako dobiju podobnog lutka za sebe.

Zašto im je sve to trebalo? Imali su rimske pontifexe-svećenike. Stvar je u tome da je svojim dolaskom na ovaj svijet kao Bodisatva Isus podigao ne samo duhovnu prašinu, već i snažnu lavinu, a kao rezultat toga je baš u Rimu u prvom stoljeću broj sljedbenika raznih drevnih kultova, na primjer egipatske božice Isis, Velike majke Male Azije itd. počeo rasti iznenada i brzo. Hramovi tradicionalnih bogova brzo su se ispraznili. A taj je proces bio povezan ne samo sa širenjem rimske države, spajanjem novih plemena i naroda (sa svojim bogovima i religijama), nego zapravo i s Isusovim dolaskom, pravim duhovnim ciljevima Njegove misije i pravca Učenja.

Stanje u rimskom društvu bilo je isto kao i naše (usprkos činjenici da mi doživljavamo proces uništenja, dok je njihovo carstvo jačalo): ista duhovna napetost, neizvjesno sutra zbog političke i društvene nestabilnosti. Štoviše, kao i danas, bilo je mnogo ljudi koji su tvrdili da su novopečeni proroci i da imaju izvanredne sposobnosti, proglasili su se sinovima različitih bogova, vidovnjacima i čudotvorcima koji su obećavali izliječiti ljude, spasiti svijet i usrećiti one ljude koji su vjerovali u njih. Za mnoge ljude na vlasti je ta 'masovna psihoza' na vjerskoj osnovi izgledala čudno. Ali Arkonima nije. Oni su znali pravi razlog koji je uzrokovao ovu pojavu među ljudima, stoga su počeli gotovo istog časa djelovati protiv Isusovih pristaša i žurno organizirati centraliziranu strukturu nove religije.

Zamislite samo Isusov dolazak na ovaj svijet i izazivanje tako snažnoga duhovnog vala među ljudima, koji je zapravo preoteo znatan dio biračkog tijela svećenicima Rimskog Carstva. Da ne spominjemo Njegovo Učenje koje je probudilo ljudske duše i buduće aktivnosti Njegovih istinskih učenika! Ali stvarno, tko bi slušao bajke svećenika, pontifexa i gledao masne obraze moćnika ovoga svijeta ili im se klanjao da su Isus i Njegovi učenici zapravo ljudima otkrili činjenice o suštini svih stvari i rekli istinu o ovom svijetu, kao i o onima koji ga vode. Tko bi postao rob svećenika da je Isus dao ljudima pravu slobodu kroz svoje Učenje! U politici je odljev biračkog tijela više nego ozbiljan problem, jer zapravo dovodi do gubitka vlasti.

Nakon poraza od Imhotepa Arkoni su bili prilično svjesni mogućih povijesnih posljedica. Stoga su žurno osnovali novu religiju. Jer je njihov princip, kako sam već spomenuo, ako ne mogu zabraniti ili ugušiti neki pokret, moraju ga preuzeti. Zato su Arkoni među ljudima organizirali punu podršku nove ideje, Isusovog Učenja, iako izmijenjenog u arimanskom stilu u Pavlovo učenje, uz sve potrebne intervencije: tajnost širenja, nezadovoljstvo vlasti, čak i progoni, dakle radili su sve u skladu s psihologijom masovnog uvjeravanja, jer ljudi vole napadane i napaćene heroje koji se bore 'za prava i slobodu radnog naroda'. Međutim, ti progoni u Pavlovim kršćanskim zajednicama su više bili predstava. Ali stvarno su progonjeni istiniti Isusovi sljedbenici, Njegovi pravi učenici i apostoli, organizirane su kaznene operacije te su nemilosrdno ubijani. Tako su silom nametnuli ljudima svoju staru dobru vlast u formatu kojeg su modificirali i izjavili da je potpuno nov.

Pristalice Arkona nisu samo polagali velike nade u Petra, a posebno Pavla. Očekivali su da će Petar, kao javni vođa nove religije, postati jedna od njihovih novih veza u objedinjavanju religijske i političke vlasti. A zbog napora Arkona, prilično je aktualno i danas.

19/10/2025

Tko su bili 'istinski Isusovi učenici'?

Nisu svi koji su kasnije pripisani njegovim učenicima to uistinu i bili u trenutku osnivanja patrijarhalne religije. I muškarci i žene pripadali su skupini istinskih Isusovih učenika. Bila je to neobična skupina s ozračjem slobode i jednakih prava. Bila je to grupa stvorena po uzoru na unutarnji krug Imhotepa. Štoviše, upravo je ženu - Mariju Magdalenu, prvu među Isusovim učenicima On nazvao nasljednikom svoga Učenja, svojim Glasnikom, na grčkom to zvuči kao apostolos.

Kako je Isus upoznao Mariju Magdalenu?
Kad se Isus vratio s Istoka, često je posjećivao različite gradove na obali Tiberijadskog jezera, uključujući Migdal El, gdje je Marija živjela. Ovaj drevni grad bio je smješten između Kafarnauma, kojeg je Isus često posjećivao, i Tiberijade. Usput, ostaci Migdal El-a preživjeli su do danas. Sada se tamo nalazi malo mjesto Medgedel. U Migdal Elu Isus je sreo Mariju koja je kasnije nazvana Magdalena.

Ona nije bila nemoralna niti 'opsjednuta sa sedam demona' od kojih ju je kasnije izliječio Isus. Ako je netko patio od demona zavisti, laži, arogancije i licemjerja, bili su to oni koji su stvorili religiju i oklevetali Djevicu Mariju iz Migdal Ela. U stvarnosti ona je bila čista, lijepa, pametna, nesebična i milostiva. Iako je Marija potekla iz prilično bogate obitelji, dobrovoljno se odrekla svih privilegija i visokog položaja u društvu da bi bila s Isusom i pomagala mu.

U Matejevom evanđelju (u 16. poglavlju, stih 13-26) postoji priča zasnovana na stvarnoj situaciji. Međutim, njen glavni lik nije Petar, nego Marija. Jednom je Isus pitao svoje učenike da kažu tko je On. Učenici su odgovorili da ga smatraju Učiteljem. A jedino je Marija shvatila da je u tom trenutku pitanje postavljeno od Njegove Suštine i odgovorila: „Ti si Isus, Sin Božji“. A onda joj je Isus rekao: „Blagoslovljena si, Marija, jer ovo ti nije otkrilo meso i krv, nego moj Otac na nebesima. I ja ti kažem da si Magdala moje crkve i vrata pakla neće je nadvladati“. I od toga dana Mariju su zvali Magdalena. Ne zbog toga što potječe iz grada Migdal Ela.

Jednostavno, na aramejskom jeziku magdala je značilo 'kula'. Za ljude znanja 'Magdala Isusove crkve', 'Kule Šambale', 'Stupovi vjere' su slične riječi koje označavaju posebne ljude kojima je otkriveno i povjereno znanje o Šambali. Ti ljudi su se zvali na različite načine u različitim vremenima i jezicima, ali suština je ostala ista. Na primjer, drevni Slaveni su ih imenovali 'Veže', što je značilo 'Stupovi Znanja' ili isto što i 'Kule Šambale'. Nije se slučajno do danas riječ 'Veža' sačuvala u svom značenju kod različitih naroda za različite pojmove kao što su 'kula', 'znalac', 'upućen'.

Što se tiče Marije Magdalene, ona je bila ta bliska učenica kojoj je Isus povjerio ne samo tajno znanje, nego i nešto što ljudi danas nazivaju Gralom, što je u stvari prilagođena formula Prvotnog Zvuka. To su upravo 'ključevi Kraljevstva Nebeskog', o kojima je Isus rekao: 'Tebi ću dati ključeve Kraljevstva Nebeskog; što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima'.

18/10/2025

Tko je napisao Evanđelja i Novi zavjet? (3.dio)

Pavao povjerava svomu bliskom suradniku Luki također da u pisanom obliku sastavi evanđelje – 'Djela apostolska', gdje su opisali prve godine organizacije kršćanskih zajednica, Petrove aktivnosti, Pavlova misionarska putovanja. Pavao se upoznao s Lukom u gradu Troadi (bio je smješten na zapadu današnje Turske) za vrijeme svojih misionarskih aktivnosti početkom 50-ih godina. Luka je bio liječnik.

Uzimajući u obzir koliko je vješto Pavao planirao svoje postupke u organizaciji kršćanskih zajednica i privlačenju pametnih ljudi, takav čovjek kakav je bio Luka, sa svojom profesijom, jednostavno je bio itekako potreban. Budući da je pružao, koliko je god bilo moguće, pravu medicinsku pomoć svojim sljedbenicima, što je privuklo još više ljudi u kršćanske zajednice.

Općenito, Pavao je koristio mnoge svoje ljude za učvršćivanje 'novog učenja' u pisanom obliku, a ne samo danas poznate Mateja, Marka i Luku. Svi su pisali o osobitostima svog 'stada' i imali zajednički izvor informacija - Pavlovo učenje. Odnosno, ako kažemo političkim jezikom, sve su to napisali za različito biračko tijelo. Ali u temelju je sadržano Pavlovo učenje o robovskoj poniznosti umjesto istinskoga Isusovog Učenja o pravoj slobodi.

Ono što je ostalo u biblijskome Novom zavjetu od istinskoga Isusovog Učenja samo su ostaci koji su do nas došli nakon Pavlove revizije, prepisivača, velikog pape Konstantina i velikog broja papa koji su činili svoje pojedinačne ispravke. Trebali bismo zaista odati priznanje Isusovoj veličini, jer je On, poznavajući ljudsku prirodu, svoje Učenje iznosio tako oštroumno, s dvostrukim značenjem, da čak i nakon tisuća godina iskrivljavanja od strane Arkona još uvijek postoji sjeme koje dotiče ljudske duše.

Jer prave Isusove riječi otkrivaju duhovnu suštinu čovjeka. I zahvaljujući tome čovjek, vođen nadahnućem vlastite duše, pronalazi Boga, slijedi Put i odlazi k Njemu. Ostalo je još sjemenki među mnogim korovima koje su zasijali Pavao i njegovi suradnici, a koji dodiruju ljudsku dušu i nadahnjuju je za početak duhovne potrage.

Ako pogledate Novi zavjet, koje su knjige uključene u njega (o Starom zavjetu da ne govorimo), sami ćete shvatiti koji su ciljevi bili postavljeni i tko je stajao iza svega. Od dvadeset sedam knjiga Novog zavjeta većina knjiga su Pavlove poslanice. Ostalo su knjige njegovih ljudi. Od 'Djela apostolskih' do 'Poslanice Filimonu' Pavao je praktički glavni lik...

Osim Pavlovih poslanica, Jakov je uključen u Novi zavjet... Usput, to je isti onaj Jakov, takozvani Isusov „brat“. Upravo Jakov koji je radio za Gamalijela i bio na čelu jeruzalemske zajednice kršćana. Dakle, osim Jakovljevih poslanica, osim već spomenutih evanđelja po Mateju, Marku, Luki, kao i Lukinih 'Djela apostolskih', tu su i poslanica Judina, Evanđelje po Ivanu.

Je li Ivan bio najdraži Isusov učenik?
Ako je postojao omiljeni Isusov učenik, to je bila Marija Magdalena. Dok je Ivan bio mlađi sin galilejskog ribara Zebedeja, miljenik svoje majke Salome, kćeri baš onog Josipa kod koga je Marija, Isusova majka, radila neko vrijeme. To jest, Salomeja je bila Jakovljeva sestra. Znači da je Ivan i svi su pripadali istoj obitelji. Ivan je bio samo jedan od bliskih rođaka Josipove obitelj koja je prvo Mariju na sve načine izrabljivala, koristila je kao roba, zatim blatila Isusa i onda zaradila velike novce preko Njegove slave.

Što je s njegovim vizijama budućnosti, dolaskom Antikrista?
Prije svega, Ivan je pisao alegorijski, kako su ga naučili - po školi Filona Aleksandrijskog. Taj je također sa stabla Arkona. To je Gamalijelov prijatelj. Filon Aleksandrijski potječe od utjecajne bogate židovske obitelji nasljedne generacije svećenika. Bio je židovsko-helenistički filozof, teolog, osnivač metode alegorijske interpretacije Biblije pojmovima iz grčke filozofije. Upečatljiv primjer kako su židovski svećenici polako posuđivali koncepte koji su im se sviđali od 'poganskih' religija koje su odbacivali da bi stvorili novu religijsku granu od judaizma, želeći uzdići judaizam do statusa svjetske, posebno značajne religije za sve narode.

Ivan je pisao alegorijski, a što je važno, svoje zapise nije temeljio na svojim 'vizijama', koje nikada nije imao, već na nekim Isusovim predviđanjima i događajima iz prošlosti. Povijest se ponavlja. Ivan je samo opisao mitologiju prošlosti. Onda su ove zapise nadopunili drugi ljudi, kao opis planova Arkona za budućnost... Mnogi ljudi ne vole proučavati povijest, to je za njih dosadna znanost. Ali treba poznavati povijest jer prošlost je lekcija za budućnost. Trebali biste je znati jednostavno da biste mogli djelovati ispravno sada, da ne griješite i ne gledate kroz ružičaste naočale s naivnim pogledom na svijet.

18/10/2025

Četiri evanđelja, tko ih je napisao i zašto? (2.dio)

Ako imaš bogatstvo, ali njime pomažeš ljudima, radiš mnogo dobrih i korisnih stvari za ljude u potrebi, a ne za one koji ne znaju šta bi od obijesti, to je dobro, jer tada tvoje misli idu na brigu za ljude, a ne na uveličavanje tvog egocentrizma. Isus je podučavao da čovjek prije svega treba brinuti o svojoj duši, o povećanju duhovnog bogatstva i dobrih djela. Zato je savjetovao bogatom mladiću da se oslobodi materijalnog tereta, pruži ljudima što više pomoći i sa što čišćom savješću slijedi put prema Bogu. Dok Pavlovi 'apostoli' tjeraju ljude čak i da prodaju svu svoju imovinu i donesu im sav novac. Prijetili su ljudima brzom kaznom ako to ne učine ili ako sakriju i novčić.

Toliko se destruktivnih sekti u naše vrijeme pojavilo koji sebe nazivaju kršćanskima, ali u stvari slijede isti Petrov princip: daj nam sve do zadnje pare i onda vjeruj. Oni se također pozivaju na Bibliju. To su sluge Arkona preobrazile veliko Issino Učenje u religiju, zbog čega imamo uobičajen rezultat i mnogo kontradikcija. Isus je propovijedao Učenje temeljeno na ljubavi prema Bogu i ljudima. Arkoni su samo preusmjerili duhovnu osnovu Isusovog Učenja prema materijalnom, dopunili Isusove riječi svojim komentarima i na taj način iskrivili njihovo značenje. Ako je Isus ljudima davao pravu slobodu kroz svoje Učenje i oslobađao ih iluzija materijalnog svijeta, Arkoni, naprotiv, Pavlovim učenjem pretvaraju ljude u poslušne robove materijalnom i zarobljavaju ih strahom.

Sada se to radi u velikim razmjerima. Pogledajte današnje Petrove nasljednike, upravo taj Vatikan. Ova sićušna zemlja je danas jedna od najbogatijih zemalja svijeta, dok u međuvremenu milijuni ljudi na zemlji umiru od gladi. Dakle, zaključite kome Vatikan svesrdno služi. Kad je Pavao poslao po Marka da dođe u Rim, bio je baš u Efezu, gdje je stolovao Timotej, omiljeni Pavlov učenik, s kojim je nekad putovao radi propovijedanja. Usput, Timotej je u glavni grad Carstva stigao skupa s Markom. U Rimu Pavao povezuje Marka s Petrom i daje mu savjete kako treba napisati Petrova evanđelja.
Isprva je Evanđelje po Marku imenovano Evanđeljem po Petru.

Mnogo kasnije, kada su razni ljudi ovaj rukopis prepisali nekoliko p**a, preimenovan je u Evanđelje po Marku. Kao što sam već rekao, Petar je bio nepismen. Osim toga, znao je samo svoj materinji aramejski jezik. Zato su mu trebali cijelo vrijeme tražiti 'tumače' kad bi propovijedao među drugim narodima.
Markove zapise su predstavili kao Petrovo 'djelo', s Pavlom koji igra ulogu glavnog savjetnika... Zato su kanonizirane knjige pripisane Petru, kao i drevni apokrifi (koje su napisali drugi ljudi i mnogo kasnije) imenovani po Petru: 'Djela Petrova', 'Otkrivenje Petrovo', još jedno 'Evanđelje po Petru' koje on nikako nije napisao itd.

Po Pavlovoj zapovijedi u istom je razdoblju (početkom 60- tih godina) Matej, još jedan bliski Pavlov učenik, počeo pisati još jedno evanđelje u Antiohiji. Ovo je evanđelje namijenjeno širenju uglavnom među Židovima-kršćanima i prirodno da je bilo napisano na njihovu materinjem jeziku. Zato je Matej dobio zadatak da ga napiše u judejskom duhu, kako i treba, s 'rodoslovljem', umjetno ograničavajući Isusa na židovske korijene, s mnogo citata iz Starog zavjeta, dakle da se pripreme učinkoviti argumenti da se drevna proročanstva o Mesiji kojeg su Židovi očekivali odnose na Isusa. Prema crkvenoj Legendi Isus je navodno pozvao Levija da bude jedan od apostola dok je ovaj bio sakupljač tranzitnog poreza, to jest carinik. Iako ga u stvari Isus nije zvao. A Levi je neko vrijeme zaista bio carinik.

Carinik je bio običan agent glavnog carinika, činovnik najnižeg ranga. U to se doba taj položaj smatrao ponižavajućim za Židove, jer su ljudi na ovom položaju bili izopćeni i lišeni prava na oporučno ostavljanje. Ali Levi nije bio samo službenik, pobožno je radio za Gamalijelove ljude. Treba spomenuti da je bio pismen i prilično pametan čovjek, tako da ga je kasnije Pavao primijetio i uzeo u svoju ekipu. Za svoje 'zasluge' Levi je bio počašćen židovskim imenom Matej. I kako je Matej dugo radio, tijekom petnaest godina nakon osnivanja njihove zajednice kao propovjednik među Židovima-kršćanima, Pavao mu je povjerio pisanje teksta za Židove.