05/02/2026
Đuro Tomljenović
urednik portla Turizmoteka.hr
Opet o hrani. Pozornost mi je privukla vijest da se prodaje P*K Vrbovec i Jamnica.. Zar ćemo nakon što smo izgubili suverenost u energetici, bankarstvu.... sada ostati i bez nadležnosti nad prehrambenom industrijom? Mnogi će mi reći, pa te tvornice ostaju u zemlji. Tako su nam govorili za mnoge tvornice, kao do nedavno kada je prodan Gredelj, naš najveći proizvođać šinskih vozila . koji, čitam ovih dana ide u stečaj, a pazite Hrvatska kreće s milijardama ulaganja u željeznicu. I riječko brodogradilište se prodaje, a Jadrolinija najvaljuje moderniziranje flote s više od 20 brodova?????
Gdje je tu usklađeni plan razvoja našeg gospodarstva?
Vratimo se hrani, evo mojeg osvrta na portalu Turizmoteka prije 5 godina:
Uspješan i kvalitetan turizam počiva i na lokalnoj hrani. Vrhunska gastronomija počiva između ostalog na lokalnim okusima i mirisima. Uvoznici hrane, uz nepostojanje regionalne gospodarske razvojne politike, iselili su Slavoniju i opustošili Liku i druge naše za poljoprivredu stvorene prostore.
Frapantno zvuči činjenica da je od ukupno naplaćenih kuna PDV-a u 2006. godini oko 79 posto, otpadalo na PDV naplaćen na uvezenu robu.
U posljednjih 30 godina u hrvatsku poljoprivredu uložene su deseci milijardi kuna, a danas imamo poljoprivrednu proizvodnju ispod razine početkom 90.
O navodnjavanju se još uvijek samo govori, a slušamo hvalospjeve o našim vodnim potencijalima. Još nismo vodom dovoljno opskrbili ni naše otoke, premda su oni prirodni staklenici. Ostavili smo ih na milost nisko profitabilnom turizmu i prepustili da se prodajom baštinjenih polja, kuća i građevinskog zemljišta uz more, zadovolje potrebe lokalnog stanovništva, ali i potroši nepovratno, u jednoj generaciji, naslijeđena položajna renta.
Kad već nemamo dugoročnu poljoprivrednu politiku usvojenu u Saboru konsenzusom, već ju mijenja svaki novi ministar (od kuda mu hrabrosti?) , a tvrdimo da nam je turizam važan dio našeg gospodarstva, zašto novi planeri strategije razvoja hrvatskog turizma do 2030. ne bi u obradi teme gastronomija zahtijevali od države da im osigura hranu s domaćih polja i vrtova, iz naših autohtonih sjemena. Jasno ekološki uzgojenu! Samo tako ćemo uspjeti postići kvalitetu naše gastronomije, moći postaviti veću cijenu, i biti atraktivni, poželjni i jedinstveni u svojoj ponudi.
Zamislite da se Vlada, koristeći novce dobivene od EU za gospodarski oporavak odluči Hrvatsku za projekt: „Hravtska za 5 godina ECO država!“
Imamo na stotine tisuća neobrađene zemlje, otoci su nam prirodne limunjere, s mogućnošću višekratnog godišnjeg uzgoja, tu su Lika i Banija s neobrađenim poljima...U tih 5 godina pomoći preorijentaciji svih na eco proizvodnju.. A nakon tih pet godina, svi pa i hotelijeri morat će koristiti isključivo eco hranu i to domaću, jer će biti jeftinija od strane... No, i oni će profitirati, jer će proglašenjem eco zemlje moći povisiti cijene svoje ponude.
Koliko mi je poznato, dugoročno znatniji rast nije nigdje u svijetu ostvaren spontano, nego je bio plod svjesne akcije države, počevši od Japana, Južne Koreje, Irske, pa do Kine. Država mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj.
Svrha gospodarenja je povećanje proizvodnje kako bi se omogućilo zapošljavanje ljudi i njihov veći dohodak. Do povećanja proizvodnje u Hrvatskoj može doći iz povećanja domaće potrošnje, supstitucije uvoza i povećanja izvoza.
“Povijest je ponovo pokazala da dobra vlada nije luksuz, nego vitalna potreba. Bez uspješne države održivi je rast, bilo ekonomski, bilo socijalni, nemoguć” (World Bank, 1997:II).
Ukratko, ako u nečemu nismo uspjeli nakon što smo stvorili državu, to je onda u gospodarenju naslijeđenim dobrima, ali ni u stvaranju novih roba i vrijednosti.
https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/fortenova-rasprodaja-jamnica-coca-cola-hbc-pik-vrbovec-bosqar-invest-15669035?cx_linkref=jl_home_g1
Prodaju se najpoželjnija tvrtka iz grupe i jedina preostala veća proizvodna tvrtka iz agrosegmenta
