RA i ja 365

18/04/2026

https://www.facebook.com/share/p/16vyUvFJfE/

TIJELO ZNA

Postoje ljudi koji nikad ne kažu NE.
Ne zato što nemaju granicu…
nego zato što su naučili da je nemaju pravo imati.
To su oni koji trpe.
Koji razumiju sve.
Koji opravdavaju druge dok sami sebe polako gase.

Izvana jaki, stabilni, DOBRI LJUDI.
Iznutra umorni, tihi, potisnuti.
Neće reći kad ih boli.
Neće pokazati kad su povrijeđeni.
Neće otići ni kad ih nešto uništava.

Oni će ostati.
ŠUTJETI.
IZDRŽATI.

Ali TIJELO ne šuti.
Tijelo ne zanima šta je ispravno.
Tijelo ne zna za tuđe potrebe.
Tijelo zna samo ISTINU.

A istina je da si predugo išao/šla protiv sebe.
I onda počne…
umor koji ne prolazi
bol koji nema objašnjenje
anksioznost koja te presječe bez razloga
stezanje u grudima
pad energije
tiha iscrpljenost koju niko ne vidi
I svi kažu STRES.

Ali nije samo stres.
To je život u kojem si stalno govorio/la DA drugima…
i NE sebi.
To je svaka progutana riječ.
Svaka prešućena istina.

Svaki put kad si ostao/la gdje nisi trebao/la.
Tijelo tada radi ono što ti nisi mogao/la:
postavlja granicu.
Zaustavi te.
Sruši te.
Natjera te da osjetiš sve što si godinama izbjegavao/la.
Ne da bi te kaznilo.
Nego da bi te spasilo.
Jer kada ti ne čuješ sebe…
tijelo će se pobrinuti da moraš.
I zato to nije slabost.

To je zadnji pokušaj da se vratiš sebi.
I pitanje više nije:
“Zašto mi se ovo dešava?”
Nego...
“Gdje sam sebe izdao/la da je moralo ovako stati?”

Narcis van ogledala ✍️

28/03/2026

Najdraži lijek za bolne noge 🥰
Imate li i vi mačku koja vam legne na noge kad vas bole? 😃 Njihovo predenje dokazano pomaže 😻

20/03/2026

Najdraži su mi oni dani koje ne moram izać ni iz pidžame, kamoli što drugo. Šteta što do takvih dana dođe samo kad me tijelo prisili na njih. Toliko toga želim da si pretrpam raspored i onda me tijelo s vremena na vrijeme mora podsjetiti da neće svijet stati niti ništa propasti ako jedan dan samo pustim sve i pobrinem se za sebe.
Takav dan započne utrnulošću koja ne prolazi već prerasta u žarenje pa slabost kad ustanem na wc i jezu po cijelom tijelu..
To znači otkazivanje svega, magnetiziranje i gledanje filmova cijeli dan. Pitam se, ako naučim priuštiti si takav dan sama od sebe, hoće li moje tijelo prestati s time? Stalno govorim kak se moram magnetizirat, a zadnji put sam kad mi je opet iskočila kvrga na donjem dijelu leđa. Bog me valjda s tom bolešću štiti od mene same... I izrabljivanja ovog tijela koje imam

16/03/2026

Emotivni stres

Jedan od najjačih okidača za autoimuna stanja.
Svaka veća promjena u životu sama po sebi bila mi je kao pucanj u moje zglobove. Ako je uz to popraćena i emotivnim stresom, kao npr. sad kod prekida intenzivne emotivne veze, onda nije samo kao pucanj. Više je kao da me dohvatila strojnica koja puca posvuda kao luda. I pogađa. Sve. Svaki zglob, svaku košćicu svaku tetivu, svaki ligament, sve razdire. Iznutra. Zašto ljudi te bolove opisuju riječju "nepodnošljivo"? Zato što smo mi sami ti koji pucaju. A nitko nas ne može povrijediti onoliko koliko se mi sami možemo povrijediti. Kako "nepodnošljivo" kada žive s time svaki dan? Pa tako. Tako što većina ljudi te bolove ne bih mogla podnijeti. To mogu samo najjači. I sjetite se toga svaki put kad ste u tim bolovima. To je znak vaše snage. I shvatite ga samo kao savjet da usporite i više se odmarate ❤️ I ne, nismo slabi radi toga što nam trebaju lijekovi kako bi bolovi postali podnošljivi, ili barem manje nepodnošljivi.

31/12/2025

30/12/2025

Mrzim promjene vremena - 2. Dio

Kolutala sam očima na priče o zahvalnosti, a kada sam ipak popustila i počela to primjenjivati, shvatila sam da to i nije toliko ludo.
Umjesto gunđanja i nabrajanja kako je sve loše i ništa ne valja, počela sam tražiti stvari, ali i ljude, na kojima mogu biti zahvalna.
Danas sam se putem kući uhvatila kako razmišljam da je sve loše. I krenula onim putem "zašto baš ja", iliti u mentalitet žrtve. Sjetila sam se kako mi je već neko vrijeme sve bilo super u životu i zaključila da je ovo sad nužno, radi postizanja ravnoteže. Do kuće sam se pomirila sa situacijom.
Zaključila sam kako sam zapravo stvarno zahvalna što imam u životu ljudiće koji primjećuju kada nisam dobro.
A onda sam ušla u toplu kuću... Bila zahvalna što imam divne cimerice. Jedna mi je kupila ovu super toplu majicu, a druga napravila zdrave poslastice. Otišla pod tuš i zahvalila se na toploj vodi, i Ayurvedskom ulju za podmazivanje zglobova. Malo si promasirala lakat i vrišteći osjećala zahvalnost što sam otkrila čari samomasaže i upoznala se sa točkama koje treba masirati kada te što boli. Spakirala se fino ovako u krevet i zahvalila na svim dekama i jastucima oko sebe 🤣 shvatila da sam zapravo samo umorna i da me sad već boli još jedino lakat. Počela razmišljati o tome što jesti, i to mi je napokon izmamilo osmijeh na lice 😊 jer sam zahvalna što imam dovoljno hrane da ne moram još i u kupovinu 😄 Mogu biti zahvalna i na tome što se na YouTubeu uvijek nađe neki besplatni film za odmaranje mozga, a imam i kokice... Pa di ćeš bolje 😀
Evo, ovako se ja izvučem iz padanja u pesimizam.
"Kada ti misli krenu krivim putem, nemoj ići za njima." To bi značilo: pomisli jednu pozitivnu stvar. I gledaj kako se dalje nižu pozitivne misli, na isti način na koji bi se nizale negativne misli na negativnu misao. Mogu poslužiti i snimke sa YouTubea, ako nemamo ideju na čemu biti zahvalni 😉
Jeste li isprobali ovako nešto? Mislite li da je dovoljno ludo da upali? Puno p**a čujemo ili izgovorimo onu "sve je u glavi". Eh, kada bismo je shvatili ozbiljnije, i češće prakticirali zahvalnost i moć pozitivnih misli, gdje bi nam bio kraj...

30/12/2025

Kako stojite sa spavanjem zadnjih dana? Evo me već drugu noć ne mogu zaspati. Unatoč tableti za spavanje. Pa oko 2 izađem iz kreveta na pol sata. Jučer zaspala oko 3, izgleda da ću tako i danas. A umorna preko dana da je to strašno nešto. I kad treba zaspat - ne mogu :( već dugo mi nije bilo tako. Možda zato što su praznici, ne znam. A ne znam ni ko će me u 1. Mj. Natjerati da se ustajem oko 5, 6 i budem u školi u 8...
Čitala sam neke svoje objave od prije... Možda bih opet trebala početi pisati. Tako mi je već jednom bilo. Umor, umor i ne mogu zaspati nego se misli roje po glavi i zahtijevaju da ih zapišem. Mom logičnom umu uvijek postoji neki razlog za sve, samo je pravo umijeće pronaći ga... I ne živcirati se u procesu 😅
Kako vama to ide? Uspijevate li pronaći razloge za nešto što vam se događa, a nije vam po volji? Ili jednostavno samo izgubite živce 🙄

23/12/2025

Prije sam pokušavala spasiti sve oko sebe, sada pokušavam spasiti ono što je ostalo od mene...

21/12/2025

Samo ne odustaj ❤️