16/12/2025
Fra Stipan Vrljić jedan od najzaslužnijih imotskih franjevaca rođen je 1677. godine u Svetigori, a umro je prije 283 godine, 13. prosinca 1742. godine u Imotskom. Fra Stipan Vrljić koji je filozofsko teološke studije svršio u inozemstvu istakao se kao nastavnik, propovijednik, dušobrižnik, upravnik, osnivač i graditelj dvaju samostana, vođa naroda te ljetopisac. Bio je župnik u Gorici od 1703. do 1713. godine. Vrlo je zanimljiv njegov “Popis darovatelja crkve sv. Stjepana” u Gorici. Spis napisan bosančicom ili hrvatskom ćirilicom nalazi se u franjevačkom samostanu u Imotskom, a transliteraciju popisa izradio je prof. Tihomir Glavaš. Fra Stipan Vrljić na povijesnu pozornicu stupa 1715. godine kao zadnji gvardijan na Otoku Prološkog blata. Najpotresniji događaj Vrljićeve starješinske službe, a bez sumnje i cijelog njegovog života je napuštanje starog samostana na Otoku Prološkog blata u početku tursko mletačkog rata 1715. godine……Vrljić je nakon vijećanja sa provincijalom i imotskim fratrima odlučio pred Turcima bježati u Omiš. I prve zimske noći krajem siječnja 1715. godine po velikom snijegu-piše ljetopisac, uz pratnju od 50 naoružanih ljudi meštar fra Filip Rupčić i župnik fra Marko Garić prenesoše najprije crkvene stvari. Druge noći uz pratnju šezdeset naoružanih junaka preniješe ostale samostanske stvari. Konačno je 22. 04. 1715. godine i Vrljić zadnji napustio Imotsku krajinu i došao braći u Rogoznicu gdje su se privremeno nastanili u kući Zuane de Franceschi (Ivice Perinovića) u Dobrču (danas Pisak), a 13. 07. 1716. godine postavi temelje novog imotskog samostana kod Gospe od Skalica u Omišu. Župnik vojničke župe Gospe od Anđela u imotskoj tvrđavi postao je 03. 08. 1717. godine s mjesečnom plaćom od 10 dukata i komadom kruha dnevno. Nakon Požarevačkog mira, sklopljenog 2. 01. 1718., godine drevna župa Imota nije se više mogla nositi s osvajačima pa je u miru podijeljena na turski dio koji je nazvan Bekija (tur. bekky = ostatak) i na venecijanski (kršćanski). Podijeljena je tako da su s imotske tvrđave Topane ispalili topovsku kuglu i, prema dometu kugle u prirodi, na karti zašestarili granice. Tako je župa Gorica ostala u turskom dijelu, u ostatku ostataka starohrvatske Imote. Fra Stipan Vrljić nije bio zadovoljan jer su mu rodna župa i sv. Stipan Prvomučenik ostali u mučeničkoj zemlji. Župnik gradske župe sv. Frane postaje 1728. godine da bi 1740. godine kao gvardijan došao na čelo imotskog samostana kojem je utemeljitelj. Na dužnosti gvardijana imotskog samostana umro je 13. prosinca 1742. godine. Pokopan je u ondašnjoj imotskoj staroj crkvi, a danas se ne zna za točnu lokaciju Vrljićevog groba jer ničim nije bio označen. Fra Stipan Vrljić je kao osnivač samostana u Omišu učinio djelo osobite povijesne i kulturne važnosti, a to je „Arkivalna knjiga" omiškog samostana, pisano svjedočanstvo o svršetku samostana na Otoku Prološkoga blata koju je Vrljić počeo pisati bosančicom.....
Izvor: dr. fra Karlo Jurišić "Život i rad fra Stipana Vrljića, Imoćanina", preuzet dio teksta
Na fotografiji je Vrljićev misal okovan u srebro koji se čuva u omiškom samostanu
