kao uspomena na mladog hrvatskog pjesnika i partizana Ivana Gorana Kovačića koji pogiba 1943. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Nastavnici Osnovne škole „Ivana Gorana Kovačića'“ iz Severina na Kupi i najistaknutiji među njima: Marijan Lang i Josip Krajač – prvotno su osnovali „Goranove dane“, kulturnu manifestaciju koja je iznenađujuće dobro bila prihvaćena u lokalnoj sredini.
„Goranovi dani“
, kasnije pod imenom „Goranovo proljeće Lukovdol“, intenziviraju svoju suradnju s „Goranovovim proljećem“ iz Zagreba, koje je
osnovano u okviru SKUD-a „Ivan Goran Kovačić'“ 1964. Ideju o osnivanju oblikovali su: Seka Becić, Ante Bekić, Mladen Božović, Marko Damjanović, Vojo Šiljak, Ante Pešut, Muradif Kulenović, Marko Lehpamer, Momir Lukšić, uz suradnju književnika Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana, Dragutina Tadijanovića, Drage Ivaniševića, Vesne Parun te glumaca Marije Crnobori, Zlatka Crnkovića, Fabijana Šovagovića i Svena Laste.
Širi krug ljudi, sastavljen od pjesnika, recitatora i umjetnika svih profila, vrlo brzo se uključio u djelovanje „Goranova proljeća“ te je s godinama ova manifestacija postala jedan od najznačajnijih kulturnih događaja koji okuplja sve generacije. Vrlo brzo „Goranovo proljeće“ postaje i međunarodni književni festival na koji dolaze ugledni svjetski pjesnici, čitaju svoje pjesme, druže se s publikom te se upoznaju s književnom ostavštinom Ivana Gorana Kovačića, antifašističkog borca i pjesnika. S obzirom na razvoj i neupitnu vrijednost ove manifestacije, organizatori odlaze i korak dalje, 1971. godine utemeljuju nagradu za sveukupan pjesnički opus nazvanu „Goranov vijenac“. Ona se dodjeljuje na samoj manifestaciji, a ponijeli su je najvažniji jugoslavenski i hrvatski pjesnici. Nagrada predstavlja najugledniji jamac pjesničke kvalitete u hrvatskom kontekstu, a osim novčanog iznosa, sastoji se od kiparskog rada velikog modernog skulptora Vojina Bakića. S godinama, „Goranovo proljeće“ postaje sve masovnije i značajnije te se 1977. utemeljuje nagrada Goran za mlade pjesnike, koja se otad dodjeljuje mladom pjesniku do 30 godina starosti bez dotad objavljene knjige. Ova je nagrada svojevrsna ulaznica u svijet pjesništva – nagrađenim pjesnicima tiska se stihovni prvijenac, a mnogi od dobitnika danas predstavljaju ugledna imena hrvatske lirike. I za vrijeme jugoslavenskih ratova „Goranovo proljeće“ uspjelo je opstati i zadržati svoj status najuglednije pjesničke manifestacije, da bi se konačno razvilo u međunarodni pjesnički festival koji svakog proljeća ugošćava tridesetak mahom europskih pjesnika. „Goranovo proljeće“ redovito surađuje s manifestacijama drugih zemalja koje imaju sličan karakter. Od 2003., kada ta suradnja započinje, objavljuju se dvojezične zbirke pjesama na principu razmjene te ugošćuju inozemni pjesnici. Danas, uz tradiciju i bogato naslijeđe, „Goranovo proljeće“ simbolizira i čuva ono najbolje kad je u pitanju pjesnička riječ – pravo na slobodu pisanja i čitanja, na slobodu djelovanja i suradnje s cijelim svijetom. Bez obzira na različitost poetika i generacija, na svakom „Goranovom proljeću“ susreće se tridesetak pjesnika koji putuju po Hrvatskoj i nastupaju u raznim gradovima, pred različitom publikom. Odbor Goranova proljeća:
Ana Brnardić
Miroslav Kirin
Branislav Oblučar
Marko Pogačar
Ivica Prtenjača, predsjednik
...........................................................
The “Goran's Spring” is the oldest and most prestigious poetry manifestation in Croatia, established in 1963, in memory of the young Croatian poet and partisan Ivan Goran Kovačić. Considering the development and the undisputable value of this manifestation, the organizers established an award in 1971 under the name of “Goran’s Wreath” awarded for the complete poetic oeuvre. The award is given at the manifestation and it has been received by the most prominent Yugoslav and Croatian poets. Also, in 1977, the award “Goran” was established, which has been awarded ever since to young poets up to 30 years of age without a previously published book. In time, “Goran's Spring” developed into an international poetry festival which hosts around thirty, mostly European, poets each spring. It symbolizes and preserves the very best when it comes to the poetic word – the right to freely write and read, to freely work and cooperate with the whole world.