Dana

04/09/2026

03/09/2026

Nakon ljetne pauze, vraćamo se onome što nam je svima potrebno: autentično iskustvo mira i ravnoteže. To nije tako teško ostvarivo kao što misliš! Postoji sistematičan način kako unutarnji mir možeš doživjeti u svakoj meditaciji i to bez ulaganja napora. Sutra ćemo u 18 sati govoriti upravo o tome. Ulaz je besplatan, a zainteresirani su dobrodošli! Vidimo se! 🍀

🌿 TRADICIONALNA MEDITACIJA U MUZEJU

Što podrazumijeva tradicionalna meditacija? Pridružite nam se na predavanju i doznajte više o ovoj praksi u posebnom ambijentu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.

U sklopu Zagrebačkog muzejskog vikenda odvojite vrijeme za novu temu, znatiželju i drukčiji doživljaj muzeja.

📅 Petak, 4. rujna 2026., od 18 do 19 sati
📍 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb
🎟️ Ulaz je besplatan, uz prethodnu prijavu.

👉 Prijavi se ovdje:
https://zg-muv.hr/program/tradicionalna-meditacija-u-muzeju/

27/02/2026

Kapelica
Mnogi su prošli pored ove kapelice, neki se prekriže, neki ne, neki ne obraćaju pozornost na nju, a nekoga već sam pogled na nju ostavlja toliko ganutim da zapada u stanje duboke ljubavi prema svemu stvorenom.

Mjesto je isto, ovaj svijet je isti i za svece koji su hodali po njemu i za probisvijete, razlika je jedino u razinama svijesti i tome tko u kojoj mjeri iskoristi život koji mu je dan. Dobiti život u ovo vrijeme kada imaš veći stupanj slobode nego ijedna generacija prije tebe i ne iskoristiti ga uzdizanje svijesti prema kozmičkom, božanskom životu, zaista je grijeh, grehota. To je dijamant prodan po cijeli špinata.

Unutar svake osobe krije se ovakva kapelica, malo svetište, ali samo o brizi domaćina ovisi hoće li ta "kapelica" stići poslužiti svojoj pravoj svrsi.

20/02/2026

Bog i ta nezgodna riječ
Ako predano meditiraš, svakog dana, iz dana u dan, u jednom trenutku taj mir koji si doživljavao u meditaciji počinje biti prirodno stanje tvog duha. Drugim riječima, u danu radiš sve kao inače, ali u pozadini je stalno prisutna tišina. Zvuči kontradiktorno, ha? To stanje se u literaturi zove turijatit svijest, svijest u kojoj koegzistiraju potpuna tišina usred najveće moguće dinamike duha, ega i pet osjetila (cjelokupne fiziologije). Paralelno. U nekim duhovnim školama to je to, nema dalje od tog stanja.

No druge škole i oni koji slijede njihovo tumačenje znaju da je to je tek početak nečeg puno zanimljivijeg. Naime, kada je duh potpuno tih, a emocije pročišćene od tereta boli, razočaranja i ostalog, tada je moguće percipirati subjektivnost koja nadilazi ograničenu individualnost. Subjektivnost koja je prisutna u svakom objektu na način da ništa, ama baš ništa (ni lampa u sobi) nije neživa, a da ispod te male i odvojene subjektivnosti stoji jedna sveprožimajuća, apsolutna i vječna.

To s ove pozicije može zvučati suludo iz razloga što svaka razina svijesti ima potpuno zasebne i neusporedive realnosti.

Velika subjektivnost koja obuhvaća čitav Univerzum nije ništa drugo nego Gospodin u svom transcendentalnom obliku. Ali da bi čovjek imao direktno spoznaju toga, a za što je svaki čovjek potpuno "opremljen" svojim živčanim sustavom koji mu je dan rođenjem, potrebno je postupno kultivirati svijest. Taj proces započinje navikavanjem na stanje turijatita u kojem tišina kao rezultat redovite meditacije koegzistira s aktivnošću svakodnevnog života. Kad to stanje postane potpuno zrelo, onda se kod čovjeka stvara jedna vrsta nelagode tom tišinom i postavlja pitanje: "zar je ovo zaista sve - potpuna tišina". Uvijek neka vrsta nelagode, neko snažno pitanje bude katapult za iduće stanje svijesti. Samo što čovjek u tim stanjima tu svoju nelagodu uz pomoć snažnog, kultiviranog uma, transformira na način da se počinje stvarati pukotina kroz koju sjaji novo stanje svijesti, novo okriće, kao kad je Kolumbo po prvi p**a ugledao obalu Novog svijeta. Sasvim samouvjereno kažem da istu tu vrstu divljenja kao Kolumbo osjeća svaka osoba kada se iz te spokojne tišine na sceni pojavi velika Osobnost s kojom je svako biće organski povezano od početka kreacije.

To je iskustvo Boga koji se razoktriva u tihoj svijesti koja je sposobna zrcaliti Njegovu narav - veoma tihu, suptilnu, nenametljivu.
Zašto nemamo to iskustvo u svakom danu ako je To unutar svakog od nas već i sada? Odgovor: jer se Tome potrebno približiti na način kako bi se razotkrilo. Kod bitne osobe ti ideš na prijem s poklonom i pritom odjeneš najbolju robu, ne ide ona tebi dok sjediš u pidžami neistuširan dva dana s nogama na stolu.

Poanta je da je ovo stanje svijesti realno, da iskustva Boga, a Bog je uvijek Jedan, nisu izmišljena i da postoji pedagoški način kako ih kultivirati. Da bi se ta iskustva u potpunosti integrirala u život čovjeka, njegove emocije i živčani sustav prirodno u svakom danu moraju biti baždareni na mir i ravnotežu jer jedino to je podloga na koju tako suptilno stanje može naleći.

Kad se to dogodi, to je ispunjenje čovjekovog života i smisao svega što je ikada učinio - bilo dobro, bilo zlo - ispunilo je svoju svrhu dovevši ga na mjesto odakle je sav Univerzum nastao, na vodu s koje se napaja sve što je veličanstveno i što podržava bića ka višim stupnjevima ostvarenja.

10/02/2026

Jedini poraz je kada odustaneš od dobrote, od onog što uzdiže život, a u korist inercije svakodnevice, ustaljenih rutinskih, površnih vrijednosti i besmisla.

Kultivirati vrijednosti, a istovremeno biti s obje noge na zemlji, gledati naprijed, gajiti viziju - to nije lako, zapravo teško je, jer iziskuje neprestano samopropitivanje, budnost, akciju koja marljivo prati misao, i povrh svega, odgovornost.

Kad nas život šamara to je poziv na buđenje, to su ptice koje zapjevaju dok je vani još uvijek mrak, jer s prvom zrakom sunca život ide dalje - novi je dan.

08/02/2026

Ponekad ti treba samo malo promijeniš k*t gledanja, i život se odmah učini drugačiji. U ovih 12 godina intenzivne svakodnevne duhovne prakse, shvatio sam par stvari, shvatio na način da sam ih zaista shvatio. Jedna od tih je da svaka korijenita promjena u životu zahtjeva čvrstu i trezvenu odluku. S druge strane, odluka koja je donesena naprasno ili u brzini, ljutnji ili razočaranju, vodi ravno u propast.

Druga stvar. Da bi čovjek mogao imati čvrst um koji je sposoban donijeti neku smislenu odluku i držati je se, mora biti usidren. Usidren znači imati bazičan mir i ravnotežu, jer to je jedino stanje iz kojeg smislena i evolutivna odluka može proizaći.

Njegovanje uma i njegove ravnoteže trebalo bi biti sastavni dio obrazovanja - čovjek ne bi smio dobiti diplomu bilo kakvog obrazovanja ukoliko nije to apsolvirao. Tek tada postoji osnovana nada da će takva osoba, kultivirana iznutra i izvana, biti koristan sudionik društva.

04/02/2026

Često mi ljudi kažu kako bi rado naučili meditirati, ali se boje da nisu dovoljno uporni da ustraju u toj disciplini.

Ja obično odgovaram da im ne fali upornosti, već upornosti u onome što žele promijeniti.
Pitate li se kada kako to da vam ne nedostaje upornosti da ujutro skuhate kavu, u petak navečer odete s prijateljima ili provjerite što je novo objavio vaš omiljeni autor?

Jednom kada doživimo neposrednu dobrobit duboke relaksacije, smirenijih stanja svijesti koja dolaze kao rezultat pravilne, autentične meditacije, u intelektu će se stvoriti "aha" moment - ovo je dobro za mene! Inače sam vrlo uporan (i tvrdoglav) oko toliko toga, ako već moram biti tvrdoglav, hajde da to bude radi nečeg dobrog! Mnogi uspješni i dobri ljudi su tvrdoglavi, samo njihova tvrdoglavost je iskorištena za konstruktivnu i pozitivnu svrhu.

Manjak upornosti i odlučnosti dolazi samo iz toga kada nismo sigurni da je za nas nešto zaista dobro i zato oklijevamo. Najbolje je baciti se u vodu, isprobati da li je ta voda ljekovita ili nije, ali jednom kada definitivno utvrdite da jest ljekovita, posjećujte tu banju redovito - ritualno i posvećeno.

27/01/2026

Onaj osjećaj kad ti se u životu prava stvar dogodi u pravom trenutku
Onaj osjećaj kad sugovornik kaže pravu stvar u pravom trenutku
Onaj tren kad ustaneš od stola u pravom trenutku
Onaj tren kad okolnosti sjednu kao noga u pravu cipelu
Budi zahvalan za taj trenutak

26/01/2026

Maja ili iluzija, svakodnevni život u kojem trčiš, jednostavno živiš po inerciji, to je centrifuga.

Sjedim pred laptopom nakon dugog radnog dana i promatram sebe, promatram ljude oko sebe i okolinu, svi smo u toj centrifugi - jedni znaju da jesu, a i dalje sudjeluju u njoj, jedni nemaju pojma da centrifuga postoji kao što ni riba ne zna da postoji voda, a jedni svakako stoje onkraj ove iluzije i s očima punim suosjećanja gledaju ovaj napaćeni svijet u kojem bića dolaze doživjeti tu Maju bezbroj p**a kako bi se možda nakon milijuntog p**a pokušali izbaviti.

Transcendentalist, osoba istančanog senzibiliteta za dublju stvarnost, nije preoptimistična oko toga kolika je zaista šansa da netko izađe iz samsare, kruga uzastopnih rađanja, patnje kojoj nema kraja, problema, uzroka i posljedica - u konačnici, smrti.

Ova teška pitanja čine se tako daleka da se odgovor na njih besmisleno i tražiti, kao iglu u plastu stijena. "Radije se posveti nečem sigurnom što ti je pred nosom nego da filozofiraš o tome koliko anđela stane na vrh igle". Otprilike taj stav ima većina nas, sasvim opravdano. Ali iz tog razloga ova glupost samo perpeturira.

Stvar je u tome da duhovno oslobođenje ili duhovna sloboda postoje i da je vrijedno o njima kontemplirati i učiniti korak da se ostvare. Mnogi od nas neće dospijeti do kraja tog putovanja u ovom životu, ali postavit ćemo dobru osnovu za neku budućnost. Krumpir se sije u proljeće da bi se u ranu jesen pobrao. Nijedan trud ne prolazi neprimijećeno, ni jedna misao, ni jedna radnja.

Bog ima oči i uši svuda.

BIlo kako bilo, ljudski život je život iskustava. Svatko je rođen sa svojom prirodom koju mora iživjeti, moraš živjeti to tko si, inače si živio badava, a i prosvijetljena osoba je u konačnici živjela baš to tko ona jest i ništa više od toga.

Živjeti to tko jesi, a istovremeno raditi sve ono što ti omogućuje iskustvo dubljih stanja svijesti, jedini je siguran put napretka, poput vrijednog mrava koji za vedrog vremena priprema sve na čemu će kapitalizirati za vrijeme kišnih i hladnijih dana.