TIM press

04/09/2026

[CITAT PETKOM]
Na današnji dan prije 119 godina preminuo je glasoviti norveški skladatelj Edvard Grieg. Među njegovim scenskim djelima najpoznatija je glazba za Ibsenov dramski spjev 𝑃𝑒𝑒𝑟 𝐺𝑦𝑛𝑡 koji smo, u prijevodu Miše Grundlera, objavili 2020. godine, a danas donosimo ulomak iz ovog književnog klasika:

PEER (baci se na kućni prag)
Osude za grešnika sad izrijeka je!
SOLVEIG To je on! To je on! Slava Bogu neka je!
(ispruži ruke p**ajući i traži ga)
PEER Prekori me što sam tako grešan bio!
SOLVEIG Ništa nisi, jedini moj, zgriješio!
(ponovno p**a i pronađe ga)
LJEVAČ PUCADI (iza kuće) A popis, Peer Gynt?
PEER Grijehe moje navedi!
SOLVEIG Život moj s tobom u pjesmi prošao.
Blažen ti što si mi opet došao!
Blaženo duhovsko jutro što mi te dovede!
PEER Tad sam izgubljen!
SOLVEIG Jedan nad svim vlada.
PEER (smije se) Da znaš odgonetke jedina mi nada!
SOLVEIG Pitaj me.
PEER Da pitam! Dobro onda!
Gdje je Peer Gynt bio odonda?
SOLVEIG Bio?
PEER Žigom sudbe na čelu žigosan
kako je u Božjem umu zapisan!
Znaš li reći, il’ da idem kući,
u zemlju magle se povući?
SOLVEIG (smije se) Zagonetka laka je baš.
PEER Kaži što znaš!
Gdje sam ja to bio svoj, istinit, cio?
Gdje sam ja to Božji žig na čelu nosio?
SOLVEIG U mojoj vjeri, ufanju i ljubavi.49
PEER (ustukne) Što kažeš – ? Šuti! To je laž i bajka!
Momku što je u kući ti si majka.
SOLVEIG Ja sam mu majka, a tko ga zače?
Onaj što prašta kad majka zaplače.
PEER (obasja ga trak svjetlosti; on krikne)
Majko moja; ženo moja; nedužne žene! –
Kod sebe, o, kod sebe, sakrijte mene!
(Grčevito se primi za nju i zarije lice u njezino krilo. Duga šutnja. Sviće.)
SOLVEIG (tiho pjeva) Spi, najdraži dječače!
Ja te zibam i čuvam.
U krilu majke ti prebivao.
S njom se život sav igrao.
Počivao si sred grudi njeni’.
Bog nek’ te čuva, moj mileni.
U mom srcu dječak taj rastao.
Iznuren on je sad zaspao.
Spi, najdraži dječače!
Ja te zibam i čuvam.
LJEVAČ PUCADI (iza kuće)
Peer, na posljednjem se raskrižju srećemo;
a što će biti tada – ; to vidjet ćemo.
SOLVEIG (pjeva glasnije, svanuo je dan)
Ja te zibam i čuvam;
snivaj, spi, moj dječače!

28/08/2026

[CITAT PETKOM]
Prije nego što u novoj knjizi 𝑇𝑟𝑢𝑚𝑝 𝑖 𝑓𝑖𝑙𝑜𝑧𝑜𝑓𝑖 filozofski promisli lik i fenomen Donalda Trumpa, Lars Svendsen o njemu je pisao i u knjizi 𝑂 𝑔𝑙𝑢𝑝𝑎𝑛𝑖𝑚𝑎, 𝑖𝑑𝑖𝑜𝑡𝑖𝑚𝑎 𝑖 𝑔𝑙𝑢𝑝𝑖𝑚 𝑖𝑑𝑖𝑜𝑡𝑖𝑚𝑎. Donosimo ulomak iz drugog dopunjenog izdanja, u prijevodu Miše Grundlera.
„Čini se da je količina gluposti, idiotizma, a posebice glupog idiotizma eksplodirala u javnom prostoru, predvođena ponajprije čovjekom koji jasnije nego itko drugi utjelovljuje glupi idiotizam: Donaldom Trumpom. Sličnih likova ima i u mnogim drugim zemljama, iako u skromnijem formatu. U budućnosti smo osuđeni na život u novoj političkoj stvarnosti sve snažnije polarizacije i populizma, u svijetu u kojem se čini da u sve manjoj mjeri slušamo jedni druge, da smo sve manje otvoreni za činjenicu da zapravo moramo surađivati kako bi ovaj planet i dalje bio pogodan za život. Stoga bi svatko od nas trebao barem pokušati suzbiti vlastitu aroganciju, uskogrudnost, tvrdoglavost i površnost. Moramo početi od toga, itekako svjesni da je to posao koji nikada nećemo dovršiti.“

27/08/2026

[USKORO ČITAJTE! Lars Fr. H. Svendsen: 𝑇𝑟𝑢𝑚𝑝 𝑖 𝑓𝑖𝑙𝑜𝑧𝑜𝑓𝑖. 𝑆̌𝑡𝑜 𝑛𝑎𝑠 𝑜 𝑓𝑖𝑙𝑜𝑧𝑜𝑓𝑖𝑗𝑖 𝑚𝑜𝑧̌𝑒 𝑛𝑎𝑢𝑐̌𝑖𝑡𝑖 𝑛𝑎𝑗𝑚𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑓𝑖𝑙𝑜𝑧𝑜𝑓𝑠𝑘𝑎 𝑜𝑠𝑜𝑏𝑎 𝑢 𝑝𝑜𝑣𝑖𝑗𝑒𝑠𝑡𝑖]
𝐷𝑜𝑘 𝑡𝑒ℎ𝑛𝑜𝑘𝑟𝑎𝑡 𝑡𝑣𝑟𝑑𝑖 𝑑𝑎 𝑧𝑛𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑑𝑎𝑗𝑒 𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜 𝑖𝑠𝑝𝑟𝑎𝑣𝑛𝑜 𝑟𝑗𝑒𝑠̌𝑒𝑛𝑗𝑒, 𝑇𝑟𝑢𝑚𝑝 𝑡𝑣𝑟𝑑𝑖 𝑑𝑎 𝑗𝑒 𝑜𝑛 𝑠𝑎𝑚 𝑗𝑒𝑑𝑖𝑛𝑜 𝑖𝑠𝑝𝑟𝑎𝑣𝑛𝑜 𝑟𝑗𝑒𝑠̌𝑒𝑛𝑗𝑒, 𝑑𝑎 𝑗𝑒 𝑛𝑗𝑒𝑔𝑜𝑣 𝑖𝑛𝑠𝑡𝑖𝑛𝑘𝑡 𝑛𝑒𝑝𝑜𝑔𝑟𝑒𝑠̌𝑖𝑣, 𝑑𝑎 𝑛𝑗𝑒𝑔𝑜𝑣𝑒 𝑝𝑟𝑜𝑐𝑗𝑒𝑛𝑒 𝑛𝑎𝑑𝑚𝑎𝑠̌𝑢𝑗𝑢 𝑖𝑛𝑠𝑡𝑖𝑡𝑢𝑐𝑖𝑗𝑒 𝑖 𝑑𝑎 𝑝𝑜𝑙𝑖𝑡𝑖𝑘𝑎 𝑧𝑎𝑝𝑟𝑎𝑣𝑜 𝑛𝑒 𝑡𝑟𝑒𝑏𝑎 𝑝𝑙𝑢𝑟𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑚 𝑛𝑖 𝑘𝑜𝑚𝑝𝑟𝑜𝑚𝑖𝑠. 𝑈 𝑇𝑟𝑢𝑚𝑝­𝑜𝑣𝑢 𝑠𝑣𝑖𝑗𝑒𝑡𝑢 𝑛𝑒𝑠𝑙𝑎𝑔𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑛𝑖𝑗𝑒 𝑡𝑒𝑚𝑒𝑙𝑗𝑛𝑎 𝑝𝑟𝑒𝑚𝑖𝑠𝑎 𝑝𝑜𝑙𝑖𝑡𝑖𝑐̌𝑘𝑒 𝑠𝑙𝑜𝑏𝑜𝑑𝑒, 𝑛𝑒𝑔𝑜 𝑝𝑟𝑒𝑝𝑟𝑒𝑘𝑎 𝑘𝑜𝑗𝑢 𝑠𝑒 𝑚𝑜𝑟𝑎 𝑛𝑒𝑢𝑡𝑟𝑎𝑙𝑖𝑧𝑖𝑟𝑎𝑡𝑖, 𝑎 𝑘𝑟𝑖𝑡𝑖𝑘𝑎 𝑛𝑖𝑗𝑒 𝑑𝑒𝑚𝑜𝑘𝑟𝑎𝑡𝑠𝑘𝑎 𝑛𝑢𝑧̌𝑛𝑜𝑠𝑡, 𝑛𝑒𝑔𝑜 𝑧𝑛𝑎𝑘 𝑛𝑒𝑑𝑜𝑠𝑡𝑎𝑡𝑘𝑎 𝑜𝑑𝑎𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖. 𝑇𝑟𝑢𝑚𝑝 𝑝𝑜𝑘𝑢𝑠̌𝑎𝑣𝑎 𝑝𝑜𝑙𝑖𝑡𝑖𝑐̌𝑘𝑒 𝑐𝑖𝑙𝑗𝑒𝑣𝑒 𝑝𝑟𝑒𝑡𝑣𝑜𝑟𝑖𝑡𝑖 𝑢 𝑛𝑒𝑠̌𝑡𝑜 𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑧𝑛𝑎𝑐̌𝑛𝑜 𝑖 𝑛𝑒𝑜𝑠𝑝𝑜𝑟𝑖𝑣𝑜 𝑡𝑒 𝑡𝑖𝑚𝑒 𝑠𝑎𝑚𝑢 𝑝𝑜𝑙𝑖𝑡𝑖𝑘𝑢 𝑝𝑟𝑒𝑡𝑣𝑜𝑟𝑖𝑡𝑖 𝑢 𝑎𝑟𝑒𝑛𝑢 𝑘𝑜𝑗𝑜𝑚 𝑑𝑜𝑚𝑖𝑛𝑖𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑗𝑒𝑑𝑎𝑛 𝑐̌𝑜𝑣𝑗𝑒𝑘 𝑖 𝑗𝑒𝑑𝑛𝑎 𝑣𝑖𝑧𝑖𝑗𝑎.
Ulomak iz knjige

25/08/2026

[USKORO ČITAJTE! William Marx: 𝐽𝑒𝑑𝑛𝑜 𝑙𝑗𝑒𝑡𝑜 𝑠 𝐷𝑜𝑛 𝑄𝑢𝑖𝑗𝑜𝑡𝑒𝑜𝑚]
𝐵𝑖𝑠𝑡𝑟𝑖 𝑣𝑖𝑡𝑒𝑧 𝑠𝑖𝑚𝑏𝑜𝑙 𝑗𝑒 𝑚𝑜𝑑𝑒𝑟𝑛𝑜𝑔 𝑐̌𝑜𝑣𝑗𝑒𝑘𝑎 𝑠𝑢𝑜𝑐̌𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑠𝑎 𝑠𝑣𝑖𝑗𝑒𝑡𝑜𝑚 𝑢 𝑘𝑜𝑗𝑒𝑚 𝑠𝑒 𝑟𝑎𝑠𝑝𝑎𝑑𝑎𝑗𝑢 𝑠𝑣𝑒 𝑠𝑡𝑟𝑢𝑘𝑡𝑢𝑟𝑒 𝑘𝑜𝑗𝑒 𝑠𝑢 𝑚𝑢 𝑑𝑎𝑣𝑎𝑙𝑒 𝑠𝑚𝑖𝑠𝑎𝑜: 𝑑𝑟𝑒𝑣𝑛𝑜 𝑣𝑖𝑡𝑒𝑠̌𝑡𝑣𝑜 𝑢𝑠𝑡𝑢𝑝𝑎 𝑚𝑗𝑒𝑠𝑡𝑜 𝑑𝑣𝑜𝑟𝑠𝑘𝑜𝑗 𝑖 𝑢𝑝𝑟𝑎𝑣𝑛𝑜𝑗 𝑎𝑟𝑖𝑠𝑡𝑜𝑘𝑟𝑎𝑐𝑖𝑗𝑖, 𝑘𝑎𝑡𝑜𝑙𝑖𝑐̌𝑘𝑎 𝑠𝑒 𝑟𝑒𝑙𝑖𝑔𝑖𝑗𝑎 𝑑𝑜𝑣𝑜𝑑𝑖 𝑢 𝑝𝑖𝑡𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑑𝑖𝑙𝑗𝑒𝑚 𝐸𝑢𝑟𝑜𝑝𝑒, 𝑘𝑟𝑠̌𝑐́𝑎𝑛𝑖 𝑖 𝑚𝑢𝑠𝑙𝑖𝑚𝑎𝑛𝑖 𝑠𝑢𝑘𝑜𝑏𝑙𝑗𝑎𝑣𝑎𝑗𝑢 𝑠𝑒 𝑜𝑘𝑜 𝑆𝑟𝑒𝑑𝑜𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑎, 𝐸𝑢𝑟𝑜𝑝𝑙𝑗𝑎𝑛𝑖 𝑠𝑝𝑜𝑧𝑛𝑎𝑗𝑢 𝑠𝑒𝑏𝑒 𝑘𝑎𝑜 𝑠𝑢𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑖𝑘𝑒 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑖ℎ 𝑘𝑜𝑛𝑡𝑖𝑛𝑒𝑛𝑎𝑡𝑎 𝑖 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑖ℎ 𝑛𝑎𝑟𝑜𝑑𝑎, 𝑎 𝑠𝑎𝑚𝑎 𝑍𝑒𝑚𝑙𝑗𝑎 𝑏𝑖𝑣𝑎 𝑧𝑏𝑎𝑐̌𝑒𝑛𝑎 𝑠𝑎 𝑠𝑣𝑜𝑔𝑎 𝑠𝑟𝑒𝑑𝑖𝑠̌𝑛𝑗𝑒𝑔 𝑝𝑜𝑙𝑜𝑧̌𝑎𝑗𝑎 𝑢 𝑠𝑣𝑒𝑚𝑖𝑟𝑢. 𝑇𝑜 𝑗𝑒 𝑠𝑙𝑖𝑘𝑎 𝐶𝑒𝑟𝑣𝑎𝑛𝑡𝑒𝑠𝑜𝑣𝑎 𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑎. 𝑍𝑎 𝑛𝑎𝑠̌𝑒 𝑏𝑖 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑚𝑒 𝑏𝑖𝑙𝑜 𝑙𝑎𝑘𝑜 𝑝𝑟𝑜𝑛𝑎𝑐́𝑖 𝑜𝑑𝑔𝑜𝑣𝑎𝑟𝑎𝑗𝑢𝑐́𝑒 𝑝𝑎𝑟𝑎𝑙𝑒𝑙𝑒: 𝑘𝑙𝑖𝑚𝑎𝑡𝑠𝑘𝑒 𝑝𝑟𝑜𝑚𝑗𝑒𝑛𝑒, 𝑝𝑟𝑜𝑝𝑖𝑡𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑑𝑟𝑢𝑠̌𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖ℎ 𝑖 𝑜𝑏𝑖𝑡𝑒𝑙𝑗𝑠𝑘𝑖ℎ 𝑚𝑜𝑑𝑒𝑙𝑎, 𝑘𝑟𝑎𝑗 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑒 𝑢 𝑛𝑎𝑝𝑟𝑒𝑑𝑎𝑘, 𝑠𝑢𝑘𝑜𝑏𝑖 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 𝑖 𝑘𝑢𝑙𝑡𝑢𝑟𝑎, 𝑏𝑒𝑠𝑚𝑖𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖 𝑖 𝑡𝑟𝑎𝑔𝑖𝑐̌𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑡𝑜𝑣𝑖 𝑛𝑎 𝑝𝑟𝑎𝑔𝑢 𝐸𝑢𝑟𝑜𝑝𝑒, 𝑛𝑒𝑚𝑖𝑙𝑜𝑠𝑟𝑑𝑛𝑎 𝑏𝑜𝑟𝑏𝑎 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑗𝑒𝑡𝑠𝑘𝑢 𝑝𝑟𝑒𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡. 𝑅𝑎𝑧𝑙𝑜𝑔𝑎 𝑧𝑎 𝑔𝑢𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘 𝑖𝑙𝑢𝑧𝑖𝑗𝑎 𝑛𝑒 𝑛𝑒𝑑𝑜𝑠𝑡𝑎𝑗𝑒 𝑛𝑖𝑠̌𝑡𝑎 𝑚𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑛𝑒𝑔𝑜 𝑢 𝑠̌𝑝𝑎𝑛𝑗𝑜𝑙𝑠𝑘𝑜𝑚 𝑧𝑙𝑎𝑡𝑛𝑜𝑚 𝑣𝑖𝑗𝑒𝑘𝑢.
Ulomak iz knjige

21/08/2026

[CITAT PETKOM]
Dana 21. kolovoza 1968. Nicolae Ceaușescu stekao je međunarodnu pozornost kada je javno osudio sovjetsku invaziju na Čehoslovačku i pozvao Rumunje da budu spremni oduprijeti se mogućoj sovjetskoj odmazdi. Mnogi su ga tada smatrali neovisnim komunističkim vođom i simbolom otpora Moskvi. Međutim, ugled koji je izgradio tijekom hladnoga rata nije mogao prikriti autoritarnu narav njegova režima, koja je osobito došla do izražaja tijekom gospodarske krize 1980-ih. O tome piše Mikal Hem u knjizi 𝐾𝑎𝑘𝑜 𝑝𝑜𝑠𝑡𝑎𝑡𝑖 𝑢𝑠𝑝𝑗𝑒𝑠̌𝑎𝑛 𝑑𝑖𝑘𝑡𝑎𝑡𝑜𝑟 (prev. Doroteja Maček):
„Početkom 1980-ih, predsjednik Rumunjske Nicolae Ceauşescu zapovjedio je da se gotovo svi poljoprivredni proizvodi izvezu kako bi se platio golem inozemni dug. Kad je to dovelo do nedostatka hrane, a narod je počeo gladovati, odbacio je tu vijest rekavši da Rumunji previše jedu. Da bi opravdao tu tvrdnju, izmislio je vlastitu znanstvenu dijetu. Ta je dijeta srećom bila gotovo bez mesnih i mliječnih proizvoda, inače važnih dijelova prehrane Rumunja, ali i bez namirnica koje su nedostajale. Ceauşescu je sudjelovao i u jednom propagandnom filmu, u kojem je jeo velike količine mesa i svježeg voća da pokaže da su dostignuti ciljevi proizvodnje. Malo je ljudi znalo da je hrana na filmu uglavnom bila umjetna.“

14/08/2026

[CITAT PETKOM]
Jeste li znali da je na današnji dan 1994. preminuo Elias Canetti, austrijski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1981.? Rođen u bugarskom Ruščuku, a najveći dio života proveo u Engleskoj i Švicarskoj, Canetti je u svojim djelima često propitivao odnos pojedinca, mase, moći i smrti. U drami 𝑂𝑑𝑏𝑟𝑜𝑗𝑒𝑛𝑖 zamislio je svijet u kojem svatko od rođenja zna točan dan svoje smrti. Bi li takvo znanje donijelo mir ili bi nam oduzelo slobodu? Upravo se pitanjem granica našega znanja bavi i Mark Lilla u knjizi 𝐵𝑙𝑎𝑧̌𝑒𝑛𝑜 𝑛𝑒𝑧𝑛𝑎𝑛𝑗𝑒, u prijevodu Marka Marasa.
„Najvažnija koprena u našem životu nije djelo ljudskih ruku. Tu koprenu između nas i budućnosti navlači vrijeme: znamo da ćemo umrijeti, ali ne znamo kada. Ne znamo ni kako bi nam se život promijenio kad bismo to unaprijed znali. Da nam se ponudi to znanje, bismo li ga trebali prihvatiti? Bismo li trebali strgnuti i tu koprenu? Nobelovac Elias Canetti jednom je dramatizirao to pitanje u kratkoj drami 𝑂𝑑𝑏𝑟𝑜𝑗𝑒𝑛𝑖. Radnja se odvija u zajednici u kojoj svako dijete pri rođenju dobiva tajno ime koje odgovara broju godina koje će proživjeti (Devet, Sedamdeset...) te zatvoreni medaljon u kojem je navodno papirić na kojem je zapisan točan dan. Kad netko umre, prvosvećenik zvan Čuvar otvara medaljon, u sebi pročita datum i proglašava smrt pravodobnom; ako pak osoba ne umre do isteka predviđenog roka, Čuvar dolazi po nju i odvodi je. Drama otkriva koliko je naš duševni i društveni život određen time što ne znamo kako i kada ćemo umrijeti. Kad bismo to znali, sve bi se promijenilo. Društvo u drami raslojeno je prema dugovječnosti, pri čemu su oni s najvećim brojevima najpoželjniji partneri. Ljudi usklađuju svoje planove s predodređenim životnim vijekom, kako za sebe, tako i za svoju djecu. Djeca kojoj je određena rana smrt prepuštena su sama sebi, bez obrazovanja i nadzora, dok se djecu predodređenu za dug život potiče na preuzimanje rizika. U tom društvu nema razloga za ubojstvo jer je dan žrtvine smrti već utvrđen i ne može se promijeniti. Smrti se ne oplakuju, a depresija je rijetka. Izvjesnost je majka spokoja.“

07/08/2026

[CITAT PETKOM]
Na današnji dan 1938. preminuo je Konstantin Stanislavski, r***i glumac, redatelj, teatrolog i autor, utemeljitelj glumačke metode koja je promijenila način na koji se promišlja i gradi glumačka izvedba. O važnosti njegova rada pišu Jan Fabre i Luk Van den Dries u 𝑂𝑑 𝑐̌𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑜 𝑖𝑧𝑣𝑒𝑑𝑏𝑒 (prev. Mate Maras):
„Važni će se inovatori kazališta u 20. stoljeću stoga pretvoriti u pedagoge jer oni razumiju da je glumčev rad ključan i da bi pomlađivanje kazališta trebalo početi od najvažnijeg čimbenika kazališnog medija, to jest od glumca. Tako su nastale prve radionice za istraživanje glume: mjesta gdje je gluma zapravo ponovno otkrivena i gdje su potpuno istražene tjelesne i glasovne sposobnosti. Jedna od najslavnijih je bez sumnje radionica Konstantina Stanislavskog, koji je iznova uveo pojam istinitosti glumca s individualno-psihološkim pristupom. Glumac treba suosjećati sa svojim karakterom, tražeći slične emocije u vlastitom životu. Ali u posebnom mu je interesu uvježbavati tijelo i glas tako da može spretno odgovoriti na najsitnije psihološke poticaje i najistančanije nijanse lika koji glumi. Kao mnogi njegovi revolucionarni sljedbenici, Stanislavski se služio izvedbama kao sredstvima valoriziranja svojeg istraživanja; svaki novi korak u njegovu djelu polazio je od različitih pitanja u njegovoj radionici. Njegovu su metodu dalje usavršavali i izvozili njegovi studenti kao Mihail Čehov, Richard Boleslawski i Lee Strasberg te mnoge generacije kazališnih i filmskih glumaca koji će brusiti svoje likove uz pomoć te ‘metode’. Emocionalna identifikacija srž je njegove glumačke metode.“

06/08/2026

[PUBLICISTIKA TOP 30]
Jedan naš naslov nalazi se među 30 najprodavanijih publicističkih naslova u razdoblju od travnja do lipnja 2026. godine, otkrijte o kojem se naslovu radi na poveznici: https://shorturl.at/l0g4T.

podaci o prodaji u knjižarama.

03/08/2026

[NOVI NASLOV U PRODAJI! Rob Riemen: 𝑅𝑖𝑗𝑒𝑐̌ 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑝𝑜𝑏𝑗𝑒đ𝑢𝑗𝑒 𝑠𝑚𝑟𝑡. 𝑃𝑟𝑖𝑐̌𝑒 𝑜 𝑖𝑠𝑡𝑖𝑛𝑠𝑘𝑜𝑗 𝑣𝑒𝑙𝑖𝑐̌𝑖𝑛𝑖]
Nakon 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡𝑘𝑎 𝐸𝑢𝑟𝑜𝑝𝑒, triju izdanja 𝑉𝑗𝑒𝑐̌𝑖𝑡𝑜𝑔 𝑝𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡𝑘𝑎 𝑓𝑎𝑠̌𝑖𝑧𝑚𝑎 i 𝑃𝑙𝑒𝑚𝑠𝑡𝑣𝑎 𝑑𝑢ℎ𝑎, dvaju izdanja 𝑆̌𝑘𝑜𝑙𝑒 𝑧̌𝑖𝑣𝑜𝑡𝑎 i knjige 𝑈𝑚𝑖𝑗𝑒𝑐́𝑒 𝑝𝑜𝑠𝑡𝑎𝑗𝑎𝑛𝑗𝑎 𝑐̌𝑜𝑣𝑗𝑒𝑘𝑜𝑚, 𝑅𝑖𝑗𝑒𝑐̌ 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑝𝑜𝑏𝑗𝑒đ𝑢𝑗𝑒 𝑠𝑚𝑟𝑡 šesti je Riemenov naslov u nakladi TIM pressa, a dolazi u prijevodu Svetlane Grubić Samaržija.
U knjizi 𝑅𝑖𝑗𝑒𝑐̌ 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑝𝑜𝑏𝑗𝑒đ𝑢𝑗𝑒 𝑠𝑚𝑟𝑡, nizozemski intelektualac Rob Riemen piše o ljudima koji su svojom hrabrošću, humanošću i moralnom postojanošću utjelovili ono najbolje u čovjeku. Njihovi životi potvrđuju da ni u najmračnijim vremenima nada ne nestaje te da uvijek postoje oni koji su spremni bezuvjetno braniti čovječnost i dostojanstvo ljudskog života.
Kako iza sebe ostaviti doba tjeskobe i otvoriti put svijetu u kojem će ljudi ponovno moći živjeti slobodno, pravedno i smisleno? Riemen odgovor pronalazi u Machiavellijevoj misli – potrebno je vratiti se izvornom shvaćanju ljudskosti i iznova otkriti što istinski znači biti čovjekom.
Thomas Mann, George Orwell, Robert Oppenheimer i Antoine de Saint-Exupéry samo su neki od ljudi čije životne priče u ovoj iznimno zanimljivoj knjizi Riemen pretvara u snažan poziv na obnovu europskog humanizma. 𝑅𝑖𝑗𝑒𝑐̌ 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑝𝑜𝑏𝑗𝑒đ𝑢𝑗𝑒 𝑠𝑚𝑟𝑡 potvrđuje da jedino nada utemeljena na humanizmu i dubokoj brizi za ljudsku dušu može biti istinska protuteža ratu, fašizmu i ostalim oblicima bezdušnosti.
Više o knjizi saznajte i svoj primjerak osigurajte na: https://tim-press.hr/hr/knjige/rijec-koja-pobjedjuje-smrt/.

U knjizi Riječ koja pobjeđuje smrt, nizozemski intelektualac Rob Riemen piše o ljudima koji su svojom hrabrošću, humanošću i moralnom postojanošću utjelovili ono najbolje u čovjeku. Njihovi životi pot...