TIM press

05/06/2026

[CITAT PETKOM]
Ususret objavljivanju druge knjige Predraga Fincija u našoj nakladi, ovog petka donosimo vam citat iz njegove knjige 𝑈 𝑢𝑛𝑢𝑡𝑎𝑟𝑛𝑗𝑒𝑚, 𝑖𝑠𝑡𝑖𝑛𝑎:
„Nije slučajno da uvijek tražimo iza vanjskog, iza ‘izgleda’, prvog dojma, impresije, površine, nije, jer uvijek tražimo ‘unutarnju bit’ percipiranog, neku suštinu iza pojave. Unutarnje je zrcalo vanjskog, a vanjsko postojeće po našoj unutarnjoj predodžbi. U tome ima udjela i spoznaja o osjetilnom, a i tvrdnja da ‘osjetila varaju’: postoji neka tajna iza pojave, postoji neka istina do koje se može doći samo umovanjem, nešto što se samo intuicijom može naslutiti, samo temeljitom spekulacijom potpuno osvijetliti. Unutarnje je za subjekt svijest o samom sebi i onome vanjskom, o osobnom i svijetu. Činjenica nam može bosti oči, ali sve dok ne postane unutarnja činjenica, dok nemamo svijest o činjenici, ona nije naše znanje, iskustvo činjenice, nije činjenica za nas. Tako je s cjelokupnom stvarnošću i onime što nazivamo stvarnim: ono što jest u svijesti postaje ono što za nas jest. I mi smo sami ono što potpuno jesmo u svijesti o sebi, u samima sebi.“

02/06/2026

[RITAM&KNJIGA: 𝑈𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑘𝑎𝑜 𝑣𝑟𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑠 𝐴𝑢𝑟𝑒𝑙𝑖𝑎𝑛𝑜𝑚 𝐶𝑟𝑎𝑖𝑢𝑡𝑢𝑜𝑚]
Sinoć smo u intimnoj atmosferi caffe bara Crni mačak predstavili knjigu 𝑍𝑎𝑠̌𝑡𝑜 𝑛𝑒 𝑢𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡 rumunjsko-američkog autora i politologa Aureliana Craiutua. U opuštenom razgovoru s Nikolom Petkovićem, Craiutu je otkrio zašto se umjerenjake pogrešno smatra nepoduzetnim kukavicama te pobio to mišljenje, osvrnuo se, naravno, na Trumpa i njegovu vlast, ali se i vratio u prošlost te govorio o Rumunjskoj za vrijeme Ceausescua i nakon njega.
Slijedi nam ljetna stanka, za obavijesti o sljedećim terminima i gostima pratite nas na 𝑤𝑒𝑏𝑢 i društvenim mrežama.

Ovaj program održava se uz potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo.

01/06/2026

[AURELIAN CRAIUTU NA N1]
Dragi pratitelji, pozivamo vas da oko 13.15 pogledate gostovanje Aureliana Craiutua, rumunjsko-američkog politologa i autora knjige 𝑍𝑎𝑠̌𝑡𝑜 𝑛𝑒 𝑢𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡? 𝑃𝑖𝑠𝑚𝑎 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑖𝑚 𝑟𝑎𝑑𝑖𝑘𝑎𝑙𝑖𝑚𝑎, u emisiji N1 Studio kod Nine Kljenak!

29/05/2026

[CITAT PETKOM]
Ovog petka donosimo vam ulomak iz nove knjige, 𝑃𝑙𝑖𝑣𝑎𝑐̌𝑎 Pierrea Assoulinea u kojoj je ispričana nevjerojatna životna priča Alfreda Nakachea, vrhunskog plivača koji je završio u nacističkom logoru.
„Artem je najprije na popisu, oduševljen što će sudjelovati, ali je zatim izbrisan. U razgovoru za 𝐿𝑎 𝐷𝑒𝑝𝑒𝑐ℎ𝑒 𝑑𝑢 𝑚𝑖𝑑𝑖, mora se pravdati: ‘Jako mi je žao, ali u nedjelju neću moći braniti naslove prvaka Francuske. Toliko sam želio plivati na 400 metara i pobijediti. U dobroj sam kondiciji.’ Kampanja protiv Nakachea je u punom jeku. Zamisao da je mogao osvojiti Maršalov kup da je ponovno postao prvak Francuske mnogima je nepodnošljiva. Ekstremisti iz pariškog tiska stalno ističu i napadaju njegovo židovsko podrijetlo, što je u suprotnosti sa suzdržanošću kojom se uvijek odlikovao s tim u vezi, smatrajući da religija spada u strogo privatnu domenu. Ne odgovara na klevete i pravi se da ih ne čuje. Trenirajući više nego ikad. U svakom slučaju, što bi se uopće moglo odgovoriti tjedniku kao što je 𝐽𝑒 𝑠𝑢𝑖𝑠 𝑝𝑎𝑟𝑡𝑜𝑢𝑡, kad vas izloži javnom progonu kao židova kojeg se ne može nikako braniti i, u slučaju da to netko nije razumio, kao ‘najčifutskijeg među čifutima’? Te su novine definitivno prešle granicu: kada govore o Alfredu Nakacheu, „toj bezvrijednoj osobi koja u najmanju ruku zavređuje biti u koncentracijskom logoru“, više nije riječ o sportu ni izbliza ni izdaleka. Ima ih koji doista ne mogu podnijeti zamisao da bi ponovno mogao predstavljati Francusku, pa makar joj donio pobjedu.“

28/05/2026

[USKORO ČITAJTE! Dragi Mihajlovski: 𝐵𝑎𝑗𝑎𝑧𝑖𝑑 𝑖 𝑂𝑙𝑖𝑣𝑒𝑟𝑎]
𝐼 𝑝𝑜𝑙𝑎𝑘𝑜, 𝑑𝑜𝑘 𝑠𝑎𝑚 𝑔𝑎 𝑠𝑙𝑢𝑠̌𝑎𝑙𝑎 𝑘𝑎𝑘𝑜 𝑔𝑜𝑣𝑜𝑟𝑖 𝑜 𝑠𝑣𝑜𝑗𝑖𝑚 𝑛𝑒𝑣𝑗𝑒𝑟𝑜𝑗𝑎𝑡𝑛𝑖𝑚 𝑝𝑜𝑑𝑣𝑖𝑧𝑖𝑚𝑎, 𝑖𝑚𝑎𝑙𝑎 𝑠𝑎𝑚 𝑜𝑠𝑗𝑒𝑐́𝑎𝑗 𝑑𝑎 𝑠𝑒 𝑖 𝑠𝑎𝑚𝑎 𝑧𝑎𝑙𝑗𝑢𝑏𝑙𝑗𝑢𝑗𝑒𝑚.
𝐵𝑖𝑙𝑎 𝑠𝑎𝑚 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑎, 𝑗𝑎𝑘𝑜 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑎, 𝑖 𝑡𝑘𝑜 𝑚𝑖 𝑚𝑜𝑧̌𝑒 𝑧𝑎𝑚𝑗𝑒𝑟𝑖𝑡𝑖 𝑠̌𝑡𝑜 𝑠𝑒 𝑚𝑜𝑗𝑒 𝑠𝑟𝑐𝑒 𝑠𝑚𝑒𝑘𝑠̌𝑎𝑙𝑜 𝑝𝑟𝑒𝑑 𝑡𝑖𝑚 𝑝𝑟𝑖𝑝𝑜𝑣𝑖𝑗𝑒𝑑𝑎𝑛𝑗𝑖𝑚𝑎 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑠𝑢 𝑡𝑒𝑘𝑙𝑎 𝑘𝑎𝑜 𝑝𝑙𝑎𝑛𝑖𝑛𝑠𝑘𝑎 𝑣𝑜𝑑𝑎 𝑘𝑟𝑜𝑧 𝑛𝑗𝑒𝑔𝑜𝑣𝑎 𝑏𝑟𝑎𝑑𝑜𝑚 𝑜𝑏𝑟𝑎𝑠𝑙𝑎 𝑢𝑠𝑡𝑎 𝑖 𝑠̌𝑡𝑜 𝑠𝑎𝑚 𝑚𝑢 𝑝𝑜𝑐̌𝑒𝑙𝑎 𝑣𝑗𝑒𝑟𝑜𝑣𝑎𝑡𝑖, 𝑠̌𝑡𝑜 𝑠𝑎𝑚 𝑔𝑎 𝑝𝑜𝑐̌𝑒𝑙𝑎 𝑣𝑜𝑙𝑗𝑒𝑡𝑖, 𝑧𝑎𝑙𝑗𝑢𝑏𝑙𝑗𝑖𝑣𝑎𝑡𝑖 𝑠𝑒 𝑢 𝑛𝑗𝑒𝑔𝑎? 𝑃𝑎, 𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑐𝑢 𝑘𝑜𝑛𝑐𝑎, 𝑏𝑖𝑜 𝑚𝑖 𝑗𝑒 𝑚𝑢𝑧̌, 𝑠𝑛𝑎𝑧̌𝑎𝑛 𝑖 𝑝𝑟𝑎𝑣𝑖 𝑚𝑢𝑠̌𝑘𝑎𝑟𝑎𝑐, 𝑚𝑜𝑐́𝑎𝑛 𝑖 𝑝𝑢𝑛 𝑠𝑎𝑚𝑜𝑝𝑜𝑢𝑧𝑑𝑎𝑛𝑗𝑎. 𝑍𝑎𝑟 𝑏𝑖𝑗𝑎𝑠̌𝑒 𝑔𝑟𝑖𝑗𝑒ℎ 𝑧𝑎𝑙𝑗𝑢𝑏𝑖𝑡𝑖 𝑠𝑒 𝑢 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑜𝑔𝑎 𝑚𝑢𝑧̌𝑎?
Ulomak iz romana

25/05/2026

[CRAIUTU U VEČERNJEM]
U 𝑉𝑒𝑐̌𝑒𝑟𝑛𝑗𝑒𝑚 𝑙𝑖𝑠𝑡𝑢 je 18. svibnja objavljen razgovor Branimira Pofuka s rumunjsko-američkim politologom Aurelianom Craiutuom, autorom knjige 𝑍𝑎𝑠̌𝑡𝑜 𝑛𝑒 𝑢𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡? 𝑃𝑖𝑠𝑚𝑎 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑖𝑚 𝑟𝑎𝑑𝑖𝑘𝑎𝑙𝑖𝑚𝑎. Cijeli intervju možete pročitati na poveznici:

Rumunjsko-američki politolog i profesor političke teorije na Sveučilištu Indiana jedan je od najvažnijih suvremenih mislilaca koji se bave idejom umjerenosti u politici i društvu. Skupa sa svojim kolegom i prijateljem, filozofom Costicom Bradatanom, nastupit će 22. svibnja u 18 sati u Gradsko...

22/05/2026

[CITAT PETKOM]
Budući da naš autor Aurelian Craiutu danas gostuje u Rijeci na tribini "Zašto je umjerenost krhka: (ne)kultura javnog dijaloga", prikladno je da citat ovog petka bude iz njegove knjige 𝑍𝑎𝑠̌𝑡𝑜 𝑛𝑒 𝑢𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡. 𝑃𝑖𝑠𝑚𝑎 𝑚𝑙𝑎𝑑𝑖𝑚 𝑟𝑎𝑑𝑖𝑘𝑎𝑙𝑖𝑚𝑎 (prev. Marko Maras):
„Mnogi vjeruju da su poremećaji našeg doba i kriza liberalne demokracije preteške bolesti da ih se liječi blagim lijekovima poput umjerenosti, koju smatraju pukom povlasticom bogatih i moćnih. Mladi radikali danas žeđaju za velikim pothvatima i vjeruju da bezgranično oduševljenje i žar mogu dovesti samo do dobrih ishoda ako su im namjere čiste. Ali povijest nas poziva na oprez. Žar dolazi u mnogim oblicima – neki su dobri, a drugi loši. Pretjerano oduševljenje političkim ciljevima često stvara fundamentalizam, ekstremizam i fanatizam. Zato nam je (također) potrebna umjerenost – da nas uz pomoć razboritosti, hrabrosti i pravednosti spasi od fanatizma i ekstremizma onih koji nastoje nametnuti vlastita gledišta i ideale pod svaku cijenu. Iako umjerenost ne nudi sve odgovore na naše društvene i političke probleme, ona nam pruža prijeko potreban kompas dok tjeskobno plovimo olujnim i mračnim morima prema nepoznatoj luci.“

21/05/2026

[BRADATAN I CRAIUTU U RIJECI]
U petak 22. svibnja u 18 sati u Gradskoj knjižnici Rijeka održat će se tribina pod nazivom "Zašto je umjerenost krhka: (ne)kultura javnog dijaloga" na kojoj će gostovati naši autori Costica Bradatan i Aurelian Craiutu. Tribina će se održati na engleskom jeziku, a moderirati i prevodit će je Nikola Petković.
Više pročitajte na poveznici:

Dies Universitas u Gradskoj knjižnici Rijeka. 

15/05/2026

[CITAT PETKOM]
Na današnji dan 1935. godine preminuo je Kazimir Maljevič, r***i slikar i teoretičar umjetnosti, utemeljitelj pravca u slikarstvu nazvanog suprematizam. Tzvetan Todorov u knjizi 𝑇𝑟𝑖𝑗𝑢𝑚𝑓 𝑢𝑚𝑗𝑒𝑡𝑛𝑖𝑘𝑎 u fokus stavlja sudbine vodećih r***ih umjetnika od 1917. do 1941. – Majakovskog, Pasternaka, Bulgakova, Cvetajeve, Mandeljštama... Autor se zaustavlja na jedinstvenom životnom putu slikara Kazimira Maljeviča, čije mnoštvo umjetničkih odabira odražava intenzitet njegove predanosti.
„Još dok je bio dijete, Maljeviča su silno privlačile slike. U početku su to male naivne slike, naslikane u komercijalne svrhe; sviđaju mu se i gobleni koje mu izrađuje majka. Jednoga dana, kao dvanaestogodišnjak, posjećuje Kijev i u izlogu nekog butika zamjećuje portret djevojke. To ga se duboko dojmi i on toga dana odluči naučiti crtati i slikati. U prvo vrijeme ta aktivnost nailazi na odobravanje njegovih roditelja, no kad mu otac shvati da se time želi profesionalno baviti, tome se snažno usprotivi. ‘Otac mi je govorio da je život slikara loš te da većina njih čuči po zatvorima, što nikako ne želi svome sinu.’ Obitelj se 1896. seli u Kursk, grad srednje veličine, u kojemu mladić susreće drugu mladež jednako zagrijanu za slikarstvo i počinje obilaziti okolne seoske predjele u potrazi za krajolicima koje bi slikao. ‘Voljeli smo prirodu, polja, šume, slušali smo svu onu glazbu polja, ptica i boje. [...] Cijela priroda djelovala je poput sveobuhvatne ljepote.’ Sve mu češće prolazi mislima da, kako bi se bavio tim poslom, mora poći u Moskvu, no njegov mu otac to ne dopušta. Otac mu međutim 1902. umire od srčanog udara i Maljevič može početi ozbiljno razmišljati o svom životnom pozivu. Tijekom nekoliko godina štedi novac i 1904. odlazi u Moskvu. Sredstva su mu ograničena, valja mu platiti upis na slikarske radionice (nikada neće biti primljen ni u jednu umjetničku školu), živi u zajednici s drugim studentima i rijetko je sit. Njegova strast prema slikarstvu zato ne slabi.“