22/08/2026
Prošla je 31 godina od kada je književna nagrada „Risto Ratković“, u okviru manifestacije Ratkovićeve večeri poezije u Bijelom Polju, dodijeljena Radovanu Karadžiću, nekadašnjem političkom lideru bosanskih Srba, koji je kasnije pred Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Uprkos brojnim apelima građana, nevladinih organizacija i dijela javnosti da se ta odluka preispita i nagrada oduzme, do danas nije donijeta zvanična odluka.
Karadžić je nagradu „Risto Ratković“ dobio 1993. godine, tokom ratnih godina na prostoru bivše Jugoslavije, za pjesmu „Siđimo u gradove da bijemo gadove“. Upravo zbog njenog naslova i šireg konteksta vremena u kojem je nastala, ova odluka decenijama izaziva kontroverze i kritike.
Predsjednik žirija koji je tada odlučio da nagradi Karadžića bio je pjesnik Ranko Jovović, tada poslanik Narodne stranke, dok su članovi žirija bili pjesnik Želidrag Nikčević, tada portparol Narodne stranke, i Stevan Kordić, koji je kasnije izabran za direktora Crnogorskog narodnog pozorišta.
Nakon što je nagrada dodijeljena Karadžiću, od priznanja su se odrekli raniji dobitnici Ratkovićeve nagrade, crnogorski pjesnici Jevrem Brković i Sreten Perović, izražavajući neslaganje sa odlukom da isto priznanje bude povezano sa osobom osuđenom za najteže ratne zločine.
Vrijeme u kojem je nagrada dodijeljena bilo je obilježeno ratovima u regionu i politikom koja je ostavila duboke posljedice na prostor bivše Jugoslavije. Tada je predsjednik Crne Gore bio Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović. Crna Gora je tada bila dio politike koja je bila povezana sa režimom Slobodana Miloševića i rukovodstvom bosanskih Srba predvođenim Radovanom Karadžićem.
Bivši gradonačelnici Bijelog Polja Tarzan Milošević i Aleksandar Žurić ranije su navodili da oduzimanje nagrada nije u njihovoj nadležnosti, iako je Opština Bijelo Polje osnivač manifestacije Ratkovićeve večeri poezije. Sličan pristup nastavio je i aktuelni gradonačelnik Petar Smolović, koji do sada nije pokrenuo rješavanje ovog pitanja.
Kritičari smatraju da višedecenijsko izbjegavanje odluke šteti ugledu Bijelog Polja i ostavlja otvoreno pitanje kako jedna značajna književna manifestacija može nositi teret priznanja koje je dodijeljeno osobi pravosnažno osuđenoj za ratne zločine.
Za mnoge građane i organizacije koje godinama traže oduzimanje nagrade, ovo pitanje predstavlja test odnosa prema prošlosti i vrijednostima koje bi kulturne institucije trebalo da zastupaju.
Nakon više od tri decenije, čini se da će za konačno rješenje ovog problema biti potrebna politička volja i odluka odgovornih ljudi koji će biti spremni da se suoče sa nasljeđem prošlosti i zaštite ugled Bijelog Polja i njegove kulturne baštine.