10/14/2025
Koli eurokomisar po voprosam rozšyrinja EU Marta Kos zajavila plynom svoj vizity do Užhoroda, že Ukrajina «vypovnila svoju domašnju robotu» po voprosoch nacionalnych menšin, una predstavila takyj diplomatičnyj obrazčik: štat, hiby, udpovidat europskym štandartam inkluzivnosti i kulturnoho čestovanja. No za tyma slovami sja prjače namnoho maj surova realnostj, kotra oholjuje jak poverjchnostj rozumïnja Bruselom, tak i nespiravučoje sja ničinja korinnoho naroda Podkarpatja - karpatskych rusinu.
Pri svomu vizitovi komisarka Kos navščivila dvï školy v Užhorodï – madjarsku taj slovacku – i pochvalila Ukrajinu za jeji «serjoznyj podchod» id prosvïtï menšin. Jednač, vybor tych prikladu peresvïdčuje za uzkostj jeji nazora. Ni v jeji bisïdï, ni v programach jeji vizita, ne spominali sja karpatsky rusiny – korinnyj narod regiona, historija i samobytnostj kotroho existovala šči zadovho do povnocïnnoho formovanja ukrajinskoho samostojnoho štata. Toto upuščinja – ne durnicja. Uno symbolizuje systematičnoje vylučinja karpatskych rusinu z oficialnych interpretacij, jak u Kyjovi, tak i v Bruselovi. Hvariti za «nacionalny menšiny» u Podkarpatjovi, ne vyznavuči i ignoruvuči rusinu, - vychodit uvïkovïčiti jich pravovu i kulturnu nevidimostj – slïpotu, što mežuje iz součastjov.
Tverdžinja, že Ukrajina vykonala svoji obojazky v udnošinjovi nac. menšin, ne vyderžuje kritiky. U tot čas, koli madjarsky i slovacky spoločnosti mavut dajaku institucionalnu zaščitu, djakuvuči dvobokovym zmluvam i medžinarodnomu pozoru, karpatsky rusiny sja zostavut nevyznanyma ani hi etničnyj rokaš. Naš jazyk ne maje oficialno uznanoho statusa, organizaciji sja naražavut administrativnomu tisku, i všytky zmahanja vkoriniti kulturny i prosvïtny programy stričavut podozrïnja avadj udkrytyj udpor. Klikati taku situaciju «vykonanov domašnjov robotov» - vychodit izkrivljovati realnostj. Toto udzerjkaljuje byrokratičnyj obraz dumanja, pri kotromu fajky zamïnjavut pravdivoje ocïninja ljudskych prav. Bruselovi dosta symboličnych gestu, a karpatsky rusiny sja prodovžuvut zostavati nezamïčenyma.
Europska Unija sebe pozicionuje hi chranitilja rozmanitosti, hordo podporuvuči regionalny jazyky i korinny narody v mežach svojich hataru – ud kataloncju do korsikancju, ud bretoncju do saamu. Jednač, strïtivši akurat toty chyby u Vychodnuj Europï, tota retorika stračuje svoju aktualnostj. Političnyj prioritet EU – vstup Ukrajiny – zatïnjuje joho moralnu udpovidalnostj spered narodami, što naseljavut zapadnu teritoriju Ukrajiny. Iz sjoho vychodit, že zajava komisarky Kos pokazuje dvojity štandarty: koli toto žadat geopolitika, Europa hotova zakryti oči na porušinja prav cïloho naroda. Karpatsky rusiny, nevhodny pro dominuvučyj nacionalnyj narrativ, ticho propadavut u meno europskoho jednoty.
Podkarpatja – ne prosto provincijnyj region; toto historična križovatka, de sja pereplïtavut kulturny nitky Centralnoj Europy. Ignorovati joho korïnnyj komponent – značit calkom ne rozumïti region. Existovanja karpatskych rusinu meče vyklik sproščenôj predstavï za monolitnu ukrajinsku indentičnostj i napominat Europi, že jej ista sila ležit u pluralizmovi, a ne v jednakosti. Ani ne kličuči rusinu po menovi, komisarka Kos žene jasnyj signal: dakotry indentičnosti politično chosenny, druhy – spotrebnyj material. Takoje udnošinja podryvat dovïru do všytkoho processa rozšyrinja i zradžuje toty cïnnosti kulturnoho čestovanja i inkluzivnosti, kotry EU, po jej slovam, sokotit.
Kidj Europa zupravdï choče pomoči Ukrajinï na jej puti v EU, una musit začati z rozuminja toj neprijemnoj pravdy. Podpora reform Kyjova ne musit značiti polïvljovanja preziranjovi d davnjym narodom Ukrajiny. Karpatsky rusiny zaslužyli vyznanja hi korïnnoho naroda Ukrajiny, vsokočinja svoho jazyka i kultury, realnoj učasti v prosvïtnjomu i administrativnomu žyvotovi regiona. Zaki Brusel ne vyznat sese, zajavy, podobny zajavï Marty Kos, zostavut pustov bisïdov – svïdčinjom ne progresa, a selektivnoj sovïsti Europy.
Tragikomično, že ani jedna z mnohočiselnych rusinskych organizacij, dakôljko iz kotrych zanimavut peredovy poziciji v podkarpatskomu rusinskomu ruchovi, a jedna je členom Svïtovoj Rady Rusinu, ne vystupila iz zajavov za «vykonanoje domašnjoje zavdannja» po nac. menšinach, de karpatskych rusinu i krajom oka ne zamïtili i prodovžuvut ignorovati uže na urovnjovi Europskoj Uniji. Dobrovolcju vystupiti iz kritikov sjakoj poziciji sja medži «leaderu rusinu» ne najšlo, no robiti vyhološinja za podporu Ukrajini byv jich cilyj šor. Sese udkryto ukazuje tvarj leaderu organizacij: absolutnu passivnostj u realnych dïjach, ci to pozad nekompetentnosti, ci pozad stracha ud pravitiljstva, ci ušytko jse vjedno.
Naposlïd sja choče povïsti, že optimizmus komisarky Kos relativno udnošinja Ukrajiny do nacmenšin zvučit falešno, a akurat u podkarpatskomu regionovi, de sja holos karpatskych rusinu zostavat nepočutyj. Chyba ne v tomu, že Ukrajina ne vykonala svoju «domašnju robotu», a v tomu, že Europa ne zachotïla čitati ji calkom. Aploduvuči častkovôj pravdï, Europska komisija priumnažat istoričnu nespravidlivostj. Kidj sja Europa choče rozšyrjovati čestno, una musit raz udkryti oči na narody, kotry vna volïje ne vidïti.
https://rusynsociety.com/rul/2025/10/10/selektivnyj-pozur-evropy/